SJEĆANJE NA ŠEHER SARAJEVO PRIJE GRMLJAVINE /9/ – Sarajevo ljubavi moja
Pisati riječi ili to smeštati u akorde, pjevati o šeheru je bio izazov, nije se smjelo pogriješiti ni na tren, ni za slovo, ni za suzu.
I samo oni koji su proveli neko vrijeme u njemu su mogli razumjeti, od kuda toliko ljubavi, sjete, darivanja snova, prema svom gradu. Imalo je i onih koji su čuli prepričavanja, pjesmu poslušali na nekom radio prijemniku, gramofonu, podaleko od tog etera, ali je to djelovalo drugačije.
– Pjesme svoje imaš , i ja ih pjevam, želim da ti kažem šta sanjam, radosti su moje i sreća tvoja,
Sarajevo ljubavi moja -, su riječi kojim se Kemal Monteno obraća voljenom gradu, su dokaz te privrženosti i ushićenja prema Sarajevu. I njega je kroz ovu pjesmu volio veliki broj sugrađana, tom pjesmom je dobio status kultnog sarajevskog pjevača.
U ranim danima karijere čuveni Halid Bešlić otpjevao je riječi pjesme; – Sarajevo grade moj –, koja se sluša bez daha. Pominjući ljubav, staru majku, behar i lijepu Azru, napravljen je folklorni prikaz na najoriginalniji način. I kako je sam izvođač bio čovjek iz naroda, dao je dodatnu težinu svojim maestralnim izvođenjem.
Je l’ Miljacka voda presušila, je l’ mi stara mati ozdravila, je l’ me draga ostavila pita se Dino Merlin u pjesmi; – Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo -.
I Hanka je govorila o tome kako Sarajevo ima neku moć, u pjesmi;- Sa sa Sarajevo -.
O tom nepisanom pravilu i legendi , da je Sarajevo neodoljivo, pisao je Ruždija Krupa, a neprevaziđeni majstor sevdalinke i narodne muzike Safet Isović ostavio pjesmu za sva vremena; – Ko se jednom napije vode sa Baščaršije – i njom zaključio da, taj više nikad iz Sarj’eva otić’ ne umije.
U svakoj pjesmi, čak i u onim gdje se nije pominjalo ime grada mirisao je šeher. Sa otvorenih basamaka ne rijetko su se čuli zvuci sevdaha, za veliko čudo živeo sam dugi niz vremena u zabludi da je prevod tog nešto lijepo, ali saznanjem da to ustvari znači; – crna žuč -, shvatio sam, zašto je kraj većine sevdalinki tužan. Sve što ona nosi u sebi stalo je u jednoj od njih; – Voljelo se dvoje mladih – čemu nije mogao odoljeti ni Pimpek, koji je otpjevao novu verziju pod imenom; – Žute dunje -.
Pjevali su ljudi, nadareni glasom kao u slavuja, pratili ih virtuozi na instrumentima, za njih riječi pisali sarajevski boemi, pozornica je bila cijeli grad. Osluškivao je sve njih, pomno slušajući šta mu to govore ali u njihovim pauzama pjevao je sam od sebe, čulo se nešto na granici čula, šeher je pjevao njima kao da je htio reći; – Hvala -.
piše: Gordan K Čampar
