Gordan K Čampar – DNEVNIK ZATONSKE ŠKOLE (IV) – Boško Korać – BRIŽNI POGLED, PRVO SLOVO UČITELJA BOŠKA

BRIŽNI POGLED, PRVO SLOVO UČITELJA BOŠKA

Vrata su stidljivo zaškripala, baglame na njima nijesu bile podmazane, on je ušao tiho, kao duh, još tišim glasom je nazvao:   – Dobar dan, drugari – svima nam je laknulo, očekivali smo ogromnog brkatog dugajliju, a tu se stvorio jedan na prvi pogled ne tako veliki, što će vremenom u našim očima postati, čovjek.

Bacao je pogled od klupe do klupe, kao da nas miluje, pričao je mekano, pitomo, taman za naše uši, pa smo malo toga što je rekao tog dana zapamtili, samo ono – drugari – je ostalo da zvoni.

Boško, prezimenom Korać, uglađen, onako kako je i prosvjetni radnik trebao izgledati, sa posloženim redoslijedom detalja, sa urođenim talentom da svojim neiscrpnim znanjem, oplemeni našu radoznalost.

I krenulo je, od kosih i pravih, slova, sricanja, do štiva. Napredovali smo bez presije, nekima kojima baš i nije išlo, davao je sebe još više, kao da je on bio kriv, što neko od njih nije mogao a neko i nije imao želje. Nije odustajao, poslije svakog od dodatnih napora, osjećalo se zadovoljstvo i primjećivao mali osmjeh sakriven u uglu odgajenih brčića.

Kako su se smenjivale godine, tako je postajao strožiji, pokušavao je praviti ljude, od različitih materijala, povezivao školu sa kućnim odgojem, ne praveći barijere nego mostove, tražeći od svakog taman onoliko, koliko je mogao dati.
Muzičko nam i nije nešto bogzna išlo, a na igralište, samo kada zaslužimo i za veliko čudo, iako su nam pogledi bježali kroz prozor, a bubamara značila sve u to vrijeme, niko se nije jogunio.

S’ godina na mjesece, do dana kada se približavao kraj, imao je svoj način. Već duži period prije, rastanka, i prepuštanja drugim kolegama, naših mogućnosti, najduži dio vremena je trošio na priču sa nama kao ravnopravnim sagovornicima, dijelio savjete, sjećajući se svake i sitne greške sa molbom da to više ne činimo.

– Trčanje za loptom je svakako dobra razonoda, ali se veliki čovjek lakše postaje uz knjigu -, te riječi svakom od nas još uvijek odzvanjaju u ušima.

Kada je došao taj dan, sjećam se ko sad, detaljno ispeglana bijela košulja ispod tamno sivog džempera na raskopčaavanje, sa kravatom iste boje, stoji sa knjižicama u rukama, na ivici suza i mi i on, dijeli, stiska ruku i pomiluje.

Inercijom smo slijedeće nastavne godine, pola nas otišlo kod njega u učionicu, nasmejao se, bilo mu je drago. Dolazio je često kod naših nastavnika, da provjerava da li se u kojoj procjeni prevario, a nije jer je osnova koju je postavio u svakom smislu bila više nego dobra. Krišom nas je bodrio kada smo igrali fudbal protiv drugih odeljenja, sa vidnim oduševljenjem kada bi smo pobijedili.

Učitelj Boško.

 

2 thoughts on “Gordan K Čampar – DNEVNIK ZATONSKE ŠKOLE (IV) – Boško Korać – BRIŽNI POGLED, PRVO SLOVO UČITELJA BOŠKA

  • 22 kolovoza, 2020 at 12:59 pm
    Permalink

    Goca zahvaljujem ti se na lijepim uspomenama na mog pokojnog oca. Puno ti,puno hvala!

    Reply
    • 24 kolovoza, 2020 at 11:08 am
      Permalink

      Vaš plemeniti otac je zaslužio svakako i više od ovog sjećanja,
      budi ponosan na njega…

      Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.