SJEĆANJE NA ŠEHER SARAJEVO PRIJE GRMLJAVINE ( 10 ) – Duško i Sidran

Pisali su mnogi, što o Sarajevu, što u malim sobičcima u nekim njegovim zabačenim čikmama, ali se nekako njih dvojica izdvajaju, jer se njihova štiva pamte, kako u prepričavanju scena iz kultnih sarajevskih filmova, tako i u antologijskim numerama nenadmašne sarajevske rok scene. Ostavili dubokog traga i obilježili neke druge umjetnosti i izražaje, tako dobro, da je pominjanje muzičke i filmske produkcije u Sarajevu, bez njih dvojice, nezamislivo.

Duško i Sidran.

Ne tako rano, poslije odguljenih vojničkih dana, sa sakupljenim godinama, taman za jedan četvrt stoleća, počeo je bilježiti misli koje su tekle kao rijeka, jer je za nepunu godinu, od prve napisane pjesme, objavio svoj prvijenac. I tako, redom se pravio niz od pozamašnog broja objavljenih djela, kasnije uz poeziju i u formi romana i priče.
A onda nastupa rok revolucija, gdje svojim tekstovima daje šmek sarajevskoj muzičkoj sceni, ređali su se naslovi među kojima i oni nezaboravni:
Bilo mi je lijepo s tobom, Druge se pjesme čuju, Ima neka tajna veza, Osvetnica -, do onih koji su definitivno na čelu antologije tog vremena;
Ti si mi bila u svemu naj naj naj, ( Davor) i Šta bi dao da si na mom mjestu ( Bijelo dugme) -.

Grmljavina ga je otjerala iz šehera, mutnih očiju se preselio u malu Atinu, kako bi bio bliži Čeratskom brežuljku, sa kojeg danas gleda Sremske Karlovce.
Ostavio bezbroj strana, jedan mali festival na Palama, šetalište u svom rodnom Brodu, i priliku da ga ljudi sretu I pomaze na Vidikovcu u Karlovcima u djelu vajara Stefana Filipovića.

A drugi se nije mirio sa činjenicom da se u bosanskoj kinematografiji pamte samo ofanzive i bitke iz drugog svjetkog rata, pa je zašiljio olovku, pljunuo u vrh i nastaje era filmova koje će pamtiti svjetska publika.

Sa nenadmašnim folkornim obilježjima, pričama koje su bile tako blizu a niko ih nije primjećivao sve do trenutka kada su ih poslije ekranizacije svi svojatali kao već viđene, svoje, pravio je slike koje su ostavljale bez daha. Strogi kinematografski sud je morao priznati da se na teritoriji Balkana rodio majstor scenarija, koje je Emir pretočio u impozantne filmove:

Sjećaš li se doli bel i Otac na službenom -, su mu donijeli Srebrnog lava i Zlatnu palmu.

A, – Kuduz -, sa mnogo strasti i tragičnim epilogom, i kao suza čistom ljubavlju poočima i malene pastorke, donosi priznanje za Najbolji scenario.

Duško je otišao, a Abdulah još uvijek čuva šeher.

piše: Gordan K Čampar

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.