MOJ UČITELJ – Učiteljica Ranka – Milica (Mila) Prole Hondjo
UČITELJICA RANKA
Sjećam se da me još kao dijete neobično privlačila ljepota svega oko mene : cvijeća , drveća , potočića, livada, ljepota životinja, osobito konja, pa i ljepota beba i odraslih osoba, i ponekad bi nešto nacrtala od te ljepote.
Vjerovatno zbog te moje osobine , zaljubila sam se na prvi pogled i u moju učiteljicu Ranku . Ona je došla na prvi čas u trećem razredu Osnovne škole u Pofalićima ( Sarajevo), kada sam ja imala desetak godina. Do tada nam je bio učitelj neki stariji čovjek , namršten, strog i ne baš lijep. Nisam mu ni ime zapamtila.
Kada se u razredu pojavila nova učiteljica Ranka Mešić , svi učenici su bili oduševljeni njenim izgledom i prijatnim glasom.
Bila je mlada, imala lijepu frizuru, krupne smedje oči, vitak stas i graciozan hod.
I mene je fascinirala svojom ljepotom , svojim osmjehom i umilnim ,ali zvonkim glasom.
Na njoj je po mom mišljenju bilo sve savršeno, počev od nogu, štikli , haljine, pa do lijepo izvajanog lica, tako da mi je od te ljepote, na prvi pogled, zastao dah.
Iako sam bila žensko dijete, za mene je ona bila ostvarenje snova o tome kako treba da izgleda jedna žena ili ljudsko stvorenje uopšte. Sve što je pričala i radila i kako se kretala moja učiteljica meni je izgledalo savršeno i nenadmašno. Njen umiljati i zvonki glas me se doimao kao najljepša muzika.
Moja opsesija učiteljicom je išla dotle da sam je stalno posmatrala i slušala, ne misleći o sadržaju njenog predavanja.
Gledala sam je kako hoda laganim korakom skoro da ne staje na zemlju, čudila se njenim lijepo izvajanim nogama , posmatrala sam je kako se smješka i divila se njenim bijelim i pravilno poređanim zubima.
Možda sve to nije bilo normalno za jedno žensko dijete, ali tako sam ja doživljavala moju učiteljicu.
Medjutim, vrijeme je dan za danom prolazilo , a ja nisam mislila na učenje i gradivo niti sam pratila sadržaj priče moje učiteljice. Kad god me nešto pita i da ponovim šta je rekla , ja bih se izgubila, sva pocrvenila, grlo bi se osušilo i jezik blokirao. Ništa nisam mogla progovoriti.
Učiteljica je primjetila moju uznemirenost i na jednom velikom odmoru me zaustavi i upita : ” Kako si , dušo ?” Prije nego sam išta progovorila , ona me nježno privi u svij zagrljaj, poljubi me u obraz i reče: ” Ne boj se milo moje , ti si mi veoma draga jer si dobra i slatka i lijepa djevojčica”. Ja sam se tada istopila od neke miline, osjećaja sreće i topline. Nekeko mi se učinilo kao da je dio te njene ljepote i dobrote prešao u mene i dao mi novu snagu i sigurnost.
Od toga dana prestala sam da budem opčinjena samo ljepotom učiteljice i počela da pratim sadržaj njene priče i da puno više učim i odgovaram na njena pitanja bez straha. Radovala sam se svakom odlasku u školu i postala odlična učenica.
I danas pamtim i neću nikad zaboraviti nježni zagrljaj i poljubac moje učiteljice Ranke, njene drage oči, lijepo lice i njen osmjeh i umilni glas pun ljubavi i topline.
Autor: Milica (Mila) Prole Hondjo
Sarajevo, 05.10. 2020.godine
Slika: crtez : Milica (Mila) Prole Hondjo.
