Žaklina Bagaš – UVIJEK I IZNOVA

UVIJEK I IZNOVA

Voljeli smo se i prije života
na prapočetku rijeke uzdisaja,
dok su lile kiše, učeći oblak da leti!
Voljeli smo se
i kada je zemlja bila nevina, a
more stapalo s nebeskim plavetnilom,
naše ruke čuvale obalu od pučine.
Voljeli smo se prije nego
Adam zagrli Evine strasti,
tražeći Edenske vrtove
dolinama beskrajnog Nila.
Voljeli smo se u potopu,
u Nojevoj barci našli utočište,
skrili se od zaborava ispod Ararata
dok drhtale su zvjeri, bjesnile oluje.
Voljeli smo se u Duhu Svetom!
Na Golgoti rane Hristu ljubili,
odrekli se Jude i Pilata
predali Sinu, upleli sudbine!
Voljeli smo se, dok mirisale su trešnje,
one zrele, rumene a čedne.
Sačuvali drhtaj srne na brijegu
pjevali pjesme postanja i
opstajali ljubeći puteve,
gazili nekošene livade, prigrlili život!
Voljeli smo se ne znajući šta je to ljubav!
Nismo odustajali! Kidisali na život:
pamteći, upisujući kroz molitvu,
kroz smijeh, kroz suzu, kroz virove i izvore
tek toliko, … a uvijek iznova na početku!