SJEĆANJE NA PRVOG UPRAVNIKA NP ,,LOVĆEN” ĐOKA POPOVIĆA

SJEĆANJE NA PRVOG UPRAVNIKA NP ,,LOVĆEN” ĐOKA POPOVIĆA

Pišu: Božidar Proročić, stručni saradnik u NP Lovćen i Ana Uskoković, biolog

Nacionalni park ,,Lovćen” osnovan je 1952. godine. Povodom naredne godine, koja je jubilarna i odnosi se na 70. godina postojanja naše ustanove, želimo da se osvrnemo na one neimare koji su posvetili svoj život Lovćenu, ali i NP u cjelini. Jedan od njih je i Đoko Popović, zapravo prvi upravnik NP ,,Lovćen” čovjek koji je imao tri ljubavi: prirodu, fotografiju i sport. Đoko Popović se rodio 1911. godine i sin je čuvenog Vladimira Popovića prvog crnogorskog sineaste. Vladimir Popović je snimio prvi crnogorski film ,,Voskrsenja ne biva smrti” (italijanski: Non v’è resurrezione senza morte). To je italijanski crno-bijeli, nijemi ratni film snimljen 1921. godine u režiji C. Luperinija. Radnja je smještena u Crnu Goru za vrijeme Prvog svjetskog rata te prikazuje otpor Crnogoraca austro-ugarskim vlastima. Film je napravljen uz podršku italijanske vlade, kao i kraljice Jelene, kćerke crnogorskog kralja Nikole I, a scenario je napisao Vladimir Popović. Glavna svrha mu je bila propaganda, odnosno upoznati svjetsku javnost sa borbom Crne Gore za slobodu. Zbog političkih i drugih razloga je dugo vremena bio potpuno zaboravljen, a smatra se da je najvećim dijelom izgubljen. U bivšoj Jugoslaviji se za njega prvi put čulo tek 1973. godine zahvaljujući filmskom istoričaru Ratku Đuroviću. Do 1995. su Jugoslovenska kinoteka u Beogradu i druge institucije uspjele rekonstruirati oko 30 min. materijala u verziju koja se otada prigodno prikazuje na programu RTCG i na raznim filmskim festivalima. Često se za njega navodi da predstavlja prvi film u istoriji crnogorske kinematografije. U filmu je prikazana kultna scena sa orlom u pozadini Lovćena kao simbolom vječnosti i besmrtnosti.

Razgovor o prvom upravniku NP ,,Lovćen” Đoku Popoviću napravili smo sa njegovim sinom Slavkom, istaknutim pravnikom. Ranog jutra 24. septembra sreli smo se sa Slavkom Popovićem u njihovoj porodičnoj kući u Budvi gdje je i nastao ovaj razgovor. Ono što nam je poznato iz arhivske građe jeste da su tadašnji Savezni propisi sadržani u Uredbi o Nacionalnim parkovima iz 1948. godine. ( Uredba o nacionalnim parkovima FNRJ ,,Službeni list” FNRJ” broj 75/1948). Upravljanje NP ,,Lovćen” kao i ostalim parkovima u Crnoj Gori spadalo je u domen šumarstva sve do donošenja prvog zakona o zaštiti prirode SR Crne Gore 1961. godine. (Zakon o zaštiti prirode SRCG ,,Službeni list” SRCG 17/61).

Izjava Đoka Popovića prvog upravnika NP ,,Lovćen” je sačuvana u arhivskoj građi i ona glasi: ,,U periodu 1952-1954. formirana je prva uprava NP ,,Lovćen. ” Tadašnja uprava najviše se angažovala na uređenju nacionalnog parka, izgradnji staza, klupa, stolova a naročito na kaptiranju izvora Ivanova korita. Nacionalnim parkom je smatrana zona između Jezerskog vrha, Štirovnika i Treštenika površine 2000 ha”

O svom ocu Đoku kao prvom upravniku NP ,,Lovćen” njegov sin Slavko nam govori: ,,Moj otac, Đoko, imao je tri ljubavi: nacionalne parkove, fotografiju i sport. Važno mi je da napomenem da je prve bokserske rukavice upravo on donio na Cetinje. Naši su korijeni baš sa Cetinja. Ja sam završio tadašnju prestižnu Gimnaziju na Cetinju. Na Lovćen smo odlazili od malena. Sjećam se kada smo pješice ja i moji drugovi išli prema Lovćenu kada su bili veliki snjegovi. Pamtim kako smo tada u jedinom objektu na Lovćenu topili snijeg da skuvamo čaj. I kako smo mnoge lijepe ali i hladne noći proveli na Lovćenu. Zime su bile oštre i hladne, a klima mnogo zdravija nego danas. Moj otac je bio neumorni neimar, posvećen Lovćenu. Treba da znate da su to bili tek počeci razvijanja Nacionalnih parkova u Crnoj Gori i da su to tek bili prvi pionirski poduhvati. Lovćen je na njega djelovao inspirativno. Pa za njega mogu slobodno da kažem da je bio prvi moderni promoter savremenog turizma na području NP ,,Lovćen”, ali ne samo na Lovćenu već je obilazio i druge parkove na području Crne Gore. Đe god je išao, sa sobom je nosio foto-aparat pa su tako nastale mnoge vrijedne fotografije koje su i danas sačuvane. Pored Lovćena dao je nemjerljiv doprinos Žabljaku, Durmitoru i drugim krajevima sjevera Crne Gore. Magično oko njegovog foto-aparata je snimilo brojne lijepe kadrove planinskih ljepota i prirode Crne Gore. Njegova bogata zaostavština broji više od hiljadu negativa koji se čuvaju u našem porodičnom nasljeđu. To su bili sami počeci razvijanja turizma u nacionalnim parkovima Crne Gore. Trudio se da da svoj doprinos očuvanju vrijendne baštine i prirodnih ljepota NP ,,Lovćen.” To nikada nije bilo lako, ali njegova velika želja i entuzijazam nadvladali su mnogbrojne prepreke. Takvi su bili ljudi onog vremena i kova. I kada je bio u dubokoj starosti, njegov pogled je uvjek bio uprt ka Lovćenu, ka tom svetom mjestu Crnogoraca koje ga je napajalo inspiracijom.”

Đoko Popović, prvi upravnik NP ,,Lovćen” je doživio duboku starost, umro je u svojoj 89. godini života. Iza njega je ostala vrijedna foto-dokumentacija koja bi trebala da se iskoristi i kao dio bogate građe koja bi nam svjedočila o ljepotama nacionlanih parkova u Crnoj Gori, ali i o ovom neumornom neimaru koji je svoj život posvetio crnogorskim planinama. Đoko Popović je ostavio neizbrisiv trag u NP ,,Lovćen”, no, nažalost, do danas na pravi način nije osvijetljen život i djelo ovog neimara koji je gradio onaj ljepši dio nacionalnih parkova, ali i Crne Gore. Uz brojnu foto-dokumentaciju bilo bi lijepo napraviti, u okviru JPNPCG, izložbu njemu u čast i sačuvati od zaborava ime i prezime ovog neimara čije su misli i život utkane u NP ,,Lovćen.”