NAJNOVIJA VIJEST – PROFESOR ŠARAC SE BRANI SA SLOBODE
Možda je profesor Šarac na uslovnoj, ali sloboda u njegovim umjetničkim izrazima je nešto više od toga, jedini uslov je govoriti o svemu bez dlake na jeziku, slobodoumno i skoro pa hirurški tačno.

Poznavajući Mirov opus i prepoznajući ga kao briljantnog aforističara, u svakom njegovom aforizmu prostrta je poetska osnova za pjesmu ili neku kratku priču, što on u velikom broju slučajeva i pretvara, pa osrtanemo bez aforizma a dobijemo izraz dužeg literalnog oblika, kojim se, ne manje uspješno i bavi.
Aforizmi koji se kriju pod naslovom ,”Uslovna sloboda”, su presude, očekivanja, neposlušnosti, izblijeđela sjećanja, buntovno stanje, vješto ogrnuta erotika, poneki sakriven tračak nade i ponešto samo znano umjetničkom filingu pljevaljskog terapeuta za loše misli i stanja.
Sentence originalnog izraza pobačane nasumično, umotane u ambalažu humorističke forme, ali sa jasnom i više negoli ozbiljnom porukom, se nalaze na stranama Uslovne slobode, zbirke aforizama i epigrama, Miroslava Mira Šarca, u izdanju izdavačke kuće “Alma” iz Beograda.
Pojašnjava profesorski, valjda po navici, pa tvrdi da nam je očigledno ugašeno svijetlo ali samo mi to još ne znamo;
Aforizmi najbolje uspijevaju
U mračnom vremenu.
primjećuje prilike u društvu;
Dugo se nekontrolisano kralo.
Sada stvaramo sistem.
daje procjenu o osobama koje se dokopaju vrha;
Ko na brdu ak’ i malo stoji.
Teško vidi onoga pod brdom.
poziva junaka iz bajke, ohrabrujući je da bi se ovdje snašla;
Alisa!
Ovo je zemlja za tebe.
U komentarisanju sadašnjice priziva Dostojevskog u pomoć;
Smjestio mi je zločin i odredio kaznu.
Idiot.
Aapsurdnom mjerenju pameti, naročito onih koji je nemaju na pretek, posvjećuje par riječi;
Znam da sve znam. Mnogi ne znaju toliko.
Bezličnu profesiju političara odslikava riječima;
Pita se za sve, osim sa sobom.
i njihovu neodoljivu želju za vlašću;
Brod koji tone prvi napušte,
oni koji znaju da preplivaju.
Kada je erotika u pitanju, više je nego jasan;
Opičeni se,
najviše kurče.
Profina definicija ovog besmisla koji nas okružuje, vidljivog za normalnog na prvi pogled je svakako epigram sadržine;
Došla vremena glupa,
posmatram moralnu bedu.
Oni iz magarećih klupa
stoje u prvom redu.
Mi ćemo na kraju donijeti zaključak, da je ovo štivo suština ovog nakaradnog vremena, bez zaprške, slobodno, ko pušteno iz ruke, kojim nam autor perom umočenim u tu istu zbilju daje do znanja ono što svakako veliki broj zna ali ne umije ovako izraziti.
I definitivno bolje pročitati tri puta po jedan negoli popiti tri puta po jednu za smirenje.
Gordan K. Čampar