Gordan K. Čampar – DNEVNIK ZATONSKE ŠKOLE(III) – Marko Dangubić – MUDRI ČOVJEK DJEČIJEG SRCA
Marko Dangubić – MUDRI ČOVJEK DJEČIJEG SRCA
Noseći dnevnik pružao je saznanja učenicima kako je on to znao podvući, o jeziku na kojem je napisan najveći broj knjiga stručne literature u oblasti medicine i matematike, borio se za svaki tračak nade da učenici zavole jezik; Tolstoja, Dostojevskog, Gogolja i tako u nedogled.
Dnevnik je u par mandata zamijenio malo je reći direktorskim mjestom, a svakako više od toga velikom nesebičnom brigom o školi kao ustanovi, neizmjerljivim trudom da se uslovi i ambijent u njoj samoj podignu na viši nivo, da miriše na porodični dom. Znao je i sam ušestvovati u građevinskim radovima, nije se libio popeti na krov i boriti se za oštećenjima na njemu dok nije uspio postaviti novi, jednom riječju domaćinski, brinuo je o njoj kao o svojoj kući.
Kasnije su njegova iskustva u okviru Mjesne zajednice bila više nego dragocjena.
A besjede sa njim su bile nešto sasvim iznad svega, kao stari mudrac neprocjenjivog iskustva, sa neospornim poznavanjem prilika, sa urođenim stilom naracije, argumentovano, začinjeno uvijek sa nekom „ozbiljnom“ šalom u formi aforizma od kojih je neke i zabilježio u jednoj svesci sa linijama.
Za mlađe generacije od milja je bio đed, za starije gospodin, a za nas koji smo bili bliski sa njim pravi drug, brižan i požrtvovan, uvijek tu, Marko Dangubić, čovjek za sjećanje, pa bilo to kao nastavnik, direktor, predsjednik ili samo komšija.
