BRANKA UZDARJA ZA DAR – mr Željko Rutović – DUHOVNA ARISTOKRATKINJA

Piše: mr Željko Rutović

DUHOVNA ARISTOKRATKINJA

Dama, intelektualka, književnica, kulturološkinja, građanka svijeta, prije i iznad svega Čovjek – sve to i više od toga, Branka Bogavac. Otuda možda je najprimjerenije i najpreciznije shodno njenom višedecenijskom stvaralačkom životopisu samo reći, Branka Bogavac.
U njenom imenu je i šifra i ključ čitanja, i razumijevanje svijeta koji riječima i djelom boji svijet bojama trajnog dobra. Tom svijetu Branka je dala sve što jedan život može dati. A u tom pre-davanju svijetu etike i estetike posvetila je stranice čije je tekstualno zavještanje bogatstvo vječitog učitavanja odnosa čovjeka i svijeta, čovjeka u svijetu u kome se shodno Brankinom nauku ne živi ako se u ljepoti iskre, tog naoko malog ne živi.
Branka Bogavac autentični je svjedok, tumač i misionar svijeta koji misli i život osjeća i u trenu i u magnovenju. U tim mislima, emocijama, osobenoj joj etici i estetici ona obilježava linije riječi koje spajaju nebo i zemlju stvaralaštva, te tekstualne igre magične moći u luku od djetinjstva rodnog Bihora pa do svjetala Pariza i prijateljskog joj društva nobelovaca. Na toj višedecenijskoj mapi Brankinog životnog i književnog puta ostaju znaci – vodiči nekog boljeg svijeta u kome stanuje sloboda, strpljivost i znatiželja avanturističkog koja otkriva nove i njeguje stare svjetove pažnje i dobra. Sa takvim biljezima Branka je pronašla svoje „mjesto pod suncem“ čije zrake ne čuva ljubomorno samo za sebe, već naprotiv širi i okuplja komunu ljudi bliskih joj po senzibilitetu, etici i smislu koji životu daje nadu. Na tim znacima, motivima, izazovima i vizijama Branka je izgradila život kao umjetničko djelo koje strpljivo i uporno rašiva postave zaboravljenih simbola, mjesta, običaja, sjećanja života prapočetaka u kojima je trajno pothranjena naša intima, životna traganja i nadanja samospoznaje sebe samog.
U tom i takvom djelu stasava neka kosmogonijska utroba u kojoj se nalaze neki budući ljudi i buduća djela. I kao što je pjesma u jeziku ponovno stvaranje svijeta, tako je i u Brankinim oživljenim pisanim ili kazanim riječima novo iskustvo životnog, videćeg, mislećeg ili snovidećeg, baš onako kako te njene važne dobre riječi treba da čitamo, pazimo i čuvamo. Zbog Branke, zbog nas, zbog onih koji dolaze posle nas.
Tek i bez direktne namjere Branka Bogavac svojim tekstom, svojim životom, ispisuje svojevrsnu poetičku autobiografiju dopisujući je iznova novim poglavljima tema, ljudi, susreta i riječi. A to njeno autentično individualno izrasta i nadrasta nas kao duhovno univerzalno, kao zbirajući ontološki identitet u kojem smo svi na svome sa idejama lijepog, dobrog i istinitog, sa svjetonazorima vječite težnje ka slobodi i slobodnom čovjeku.
U vremenu u kome je stvarnost postala fikcija Brankine riječi imenuju i čuvaju autentičnu stvarnost kraja iz koga je potekla i zahvaljujući kome je sačuvala ontologiju discipline duha pomoću koje je savladala sve ono što je morala savladati. Jer, kako drukčije biti građanin svijeta kako Branki istinski pripada. U tom svijetu našla je i svoje izvorište i svoje utočište kao čarobni umjetnički mikrokosmos okrenut ka čovjeku, ka duši, ka njegovoj unutrašnjosti.
Pokazala je Branka kako pravovremeno reaguje na impulse koji dolaze od duha vremena i njegovih nevidljivih i skrivenih kretanja. Zato su njeni grandiozni razgovori sa nobelovcima dijalog sa vremenom u kojima se tumači društvena i civilizacijska promjena u koju Branka ugrađuje znalački i tragalački svoj senzibilitet i svoj karakter.
Branka – simbol priče i pripovijedanja, onako kako ona zna u dosluhu sa vremenom i prostorom, tačno osjećajući koju riječ kome uputiti, i njome čovjeka častiti. A to samo istinski dar prepoznaje. I sve to je njen način života koji joj omogućava da svijet vidi, razumije i drugima zorno predstavi. Kazali bi da se na neki način takvim pristupom ljudima, riječima i životu, čuva ravnoteža univerzuma pomoću koje se spajaju juče i danas u nezaboravnoj kutiji kulture sjećanja.
U duhovnoj dimenziji Branka Bogavac je aristokratkinja koja te svoje korijene pronalazi u svim civilizacijskim epohama i njihovim tragalačkim koordinatama kojima je pridružila i svoje autentične linije riječi sa kojima iznova otrkivamo te bolje i sigurnije mape puta kojima čovjek hodi i brodi. A koliko nam te mape danas znače u ovom ubrzanom životu i svijetu. Mape kao krugovi emocija. Krugovi dijalektike i krugovi preplitanja. Krugovi u harmoniji sfera kao višeslojno kretanje Brankinog teksta kao zaštite intelektualnog i etičkog integriteta u odviše tuđem, hladnom i bezobzirnom svijetu.