PREZDRAVLJENE RIJEČI  RADOMIRA STOJANOVIĆA – Prof. dr Draško Došljak

Prof. dr Draško Došljak

PREZDRAVLJENE RIJEČI  RADOMIRA STOJANOVIĆA

„Vidim majku

Iz reke zahvata blagoslov“.

U izdanju prištinske Izdavačke kuće „Panorama – Jedinstvo“, pod uredništvom Rade Komazec, objavljena je knjiga poezije Radomira Stojanovića „San i druge pesme“.  Radomir Stojanović (Andrijevica, 1942) , bivši beranski gimnazijalac, pjesnik, prozaista, književni kritičar, urednik književnog časopisa „Stremljenja“, dobitnik prestižnih književnih nagrada, živi i stvara u Beogradu, a pojavljivanje svake njegove zbirke poezije je lijep događaj u pjesništvu. Nova Stojanovićeva stihozbirka „San i druge pesme“, pored uvodne pjesme „Samo ti ćeš pesmo“, sadrži 62 pjesme uramljene u sljedeće cikluse: „Sa druge obale“, „Antibiotici govora“, „Odronjena tišina“ i „Pluća doma“. Na naslovnoj korici zbirke je fotografija Matije Popovića kojom se najavljuju ukoričeni pjesnički motivi zbog kojih pjesnik traje.

U uvodnoj pjesmi ove zbirke, Stojanović porukom „Samo ti ćeš pesmo ostat svedok dana“  uzdiže važnost poezije i poručuje da je sve u pjesmi: san, dom, majka, jauk, suza, jutro… Život je u pjesmi – i sve je u stihu!

Dušan Stojković, recenzent ove zbirke, podvlači da je: „Poezija Radomira Stojanovića vrsni primjer uspješne simbioze tradicionalnog i modernog. Ono što je tradicionalno u njegovoj lirici nipošto ne vuče unazad već se, zadobijajući moderno ruho, iskonski, nepatvoreno poetski oglašava i svijetli. Pjesnik je objema nogama u pjesničkoj tradiciji a da nipošto tradicionalan pjesnik nije“.

U Stojanovićevoj zbirci „San i druge pesme“ dominira slobodan nerimovani stih, ali u svakom ciklusi ove zbirke ima i rimovanih pjesama – što samo potvrđuje Stojanovićevu dosljednost i pjesničko istrajavanje vezano za obje pjesničke forme. 

Raznovrsne su teme o kojima Stojanovć pjeva, ali posebnu emociju izazivaju zavičajni motivi u pjesmama ciklusa „Pluća doma“. Pjesnik potveđuje da je dom/kuća univerzalni izvor udobnosti i pripadnosti. On pjeva o suštini onoga što kuću čini domom: od ljubavi koja je ispunjena do uspomena nastalih unutar njenih zidova:

 „San o domu

 Stvara vatru koja izgovara slova!

 Reči koje se pretvaraju u sveću

U slavsku pogaču

Rečenice koje su zelena jutra“. ( „San o domu“)

Pjesmama o domu, Stojanović potvrđuje izreku da „dom naše noge mogu napustiti, ali ne i naša srca“, jer dom je mjesto odakle se počinje i zbog čega se traje:

„Naša trošna kuća

Majčinim plućima diše

Njeno disanje podupire nebo

I  temelj pesme“.

Stihozbirka „San i druge pesme“ Radomira Stojanovića puna je ljubavi i života. Kada je Isidora Sekulić kazala: „Bez čega poezija ne može, to je život i smrt: bez čega život i smrt ne vrijede, to je poezija“ – kao da je mislila i na pjesništvo Radomira Stojanovića. Jer, „poezija je stvarnije i korisnije ime života“ – zato stihovi Rada Stojanovića: “Ako ne dođeš na obalu/ Kako nagovoriti lađara/ Na plovidbu“ – kao da prizivaju čitaoce na čitalačku plovidbu ovom pjesničkom rijekom koja Stojanovića potvrđuje kao pjesnika prezdravljenih riječi.