Gordan K. Čampar – APLAUZ ZA LEGENDE– Dražen Petrović – LOPTA UMJESTO VIOLINE
Gordan K. Čampar – APLAUZ ZA LEGENDE– Dražen Petrović – LOPTA UMJESTO VIOLINE
Trenutak sudbine na autobanu pokraj Ingolštata, oduzeo nam je čarobne minute košarkaškog Mozarta i preselio ih u sjećanja. A ona naviru ko nepresušna rijeka.
Svaki korak posvijećen košarci, čak i put od škole do doma, ne pristajanje na poraz, način kako je grlio pehare, s ponosom na grudima nosio medalje, radovao se iskreno, snove uvijek držao na oku, da ne pobjegnu.
Amerima dokazao da i ovi peko bare znaju i umiju, prije svega u dresu New Jersey Nets, a pogotovu kada je ukrstio koplja sa tada nedodirljivim Dream Team ekipom (Jordan, Magic, Bird…) na Olimpijadi ’92 u Barseloni, osvojivši zlatno srebro.
Šibenka (od devetke do četvorke), Cibona, (desetka koja se više ne nosi) Real Madrid, Portland Trail Blazers, (44) New Jersey Nets, (broj tri povučen u znak poštovanja), reprezentacija Jugoslavije, (10) Republike Hrvatske (5).
Sada, br. 3, na trgu koji nosi njegovo ime, impozantna građevina, on u raskoraku sa loptom na vrh prstiju ispred nje, vrata poluotvorena, službeno ne radi, ali mladi čovjek na ulazu poslije našeg predstavljanja da smo iz Crne Gore poželje dobrodošlicu i vrata otvori širom.
Dočeka nas osjećaj bliskosti, ko da smo igrali a ne samo bili uz njega kada je prisvajao visine, jedino je glas fotoaparata narušavao limenu tišinu, ređale se slike, dribling, skok, šut, koprcanje i huk.
Na sve strane; medalje, pehari, priznanja, članska karta, indeks, fotografski zapisi i tišina koja davala svečanu dimenziju.
Ipak, ono što je Dražen Petrović ostavio iza sebe vrijedi više od svih osvojenih medalja i poena. Ostavio je u nasljeđe da; rad, vjera u snove i istrajnost vrijede isto ako ne i više od talenta. Pokazao je da nijedan san nije nedostižan, ako se u njega dovoljno vjeruje i ako se njemu posvijeti bez granica. Zbog toga je i danas, tri i koja godina više decenije nakon smrti, inspiracija brojnim mladim sportistima širom svijeta, ne kriju to ni veliki (Dirk Nowitzki, Pau Gasol, Luka Dončić…)
Nije bio samo košarkaš, bio je umjetnik, sva prilika da bi tako svirao pianino, grlio violinu, davao titam gitari, ali izabro je loptu da s njom napiše note.
Siguran sam da su i vrata Kuće slavnih čiji je član od 2002. godine. (Naismith Memorial Basketball Hall of Fame), uvijek otvorena.
Naklon gradu Zagrebu i košarkaškim poslenicima na pamćenju.
