RETROSPEKTIVA ZLOG VREMENA I PRUŽENA RUKA BOLJOJ SUTRAŠNJICI – Gordan K. Čampar
RETROSPEKTIVA ZLOG VREMENA I PRUŽENA RUKA BOLJOJ SUTRAŠNJICI
Gordan K.Čampar
Naslovi ove zbirke jasno povezuju sadržaj sa traumama ratnih dešavanja na brdovitom Balkanu, Bliskom istoku i šire, Prepričavajući bolna iskustva pojedinaca i kolektiva, nameće se potraga za smislom, želja za slobodom i vjera u nadu.
Adrović prikazuje čovjeka iako okrutnog kada je ogrnut plaštom zločina i okružen razaranjem ali; kao da ujedno u sebi nosi snagu otpora i ostavlja mogućnost preporoda.
Svakao dominiraju termini zla, satane, mete, straha ali tu tamu prbijaju molitve, dječije suze, kao svojevrstan poziv na empatiju i human odnos prema društvu.
Zbirka je svjedočenje o teškim vremenima i zlim ljudima ali i o neugasloj težnji čovjeka za slobodom, mirom i dostojanstvenim bivstvovanjem.
Braho se bavi odnosom čovjeka i vremena, pokušava spasiti ljudski život u sudaru sa istorijom, zaštiti ga od vijesti koje su često jedini izvor saznanja, nerijetko pogrešnih, pjeva o ljubavi i slobodi kao o nečemu što ne može jedno bez drugoga, dešifruje simbole ratne mašinerije, poziva na duhovni i moralni preporod.
Direktnim obraćanjem, personalizuje zlo, metaforiše skrivena sjećanja i istine, adresira Balkan kao nezaobilazan ratni izbor, osuđuje Velikaše kao uzroke velikim stradanjima, čudi se diobi na Nijhove i naše, zavidi zlim očima, i bavi se spoznajom koja po nepisanom pravilu uvijek zakasni.
Tvrdi da se ruše i ljudi a ne samo građevine, bavi se obesmišljenim životom malog čovjeka, broji kolone i nesretnike, po koji put proziva varalice i nosioce lažnih ideja, izučava ovlaš Arapsku istoriju io strah kao osnovno stanje u kojem se nalazi čovjek u ratu i dobu neizvjesnosti..
Ljubav u ludnici, apsurd o ljubavi u svijetu koji je poludio, Palestina i Gaza kao simbol borbe i stradalačkog usuda, molitva za Ukrajinu, i objašnjenje da je rat uvijek blizu ma gdje barut mirisao.
Uz prizivanje djetinjstva Kada su padale kruške, žali za Jugoslavijom, osuđuje genocide, sjeća se Vrbnje mosta i Suade, izražava nadu da će ljudi ostati ljudi, iščekuje bolja vremna od ovih koja prolaze i s njima ljudi koji ih napraviše zlim,
I na kraju pita: Šta nam ovo bi?
Bi što bi!
Zbirka Antiratne pjesme, retrospektiva zlog vremena, i pružena ruka boljoj sutrašnjici, iz pera Braha Adrovića.
