KOLUMNA – Gordan K. Čampar – ZEMLJA U GRUDIMA, BIJES U GRLU
ZEMLJA U GRUDIMA, BIJES U GRLU
Postoje ljudi koji svoju grudu nose u prsima, njihova ljubav nije umjerena, tiha a često puta ni „civilizovana“, ona je sirova, preglasna, ponekad na ivici razuma, nazivaju ih navijačima ali to je premalo, oni su poslednja linija odbrane onoga što nazivamo domom.
Oni vole svoju zemlju, uprkos porazima, vole je iako nije savršena, puna nepravde i razočarenja, njihova ljubav nije slijepa veћ tvrdoglava, brutalna i nemjerljiva.
To nije obična ljubav, to je rat bez oružja, rat u kome nema predaje.
To je inat, nepristajanje na „mlako“, za njih navijanje nije stvar izbora nego postojanja, za njih nije sramota izgubiti utakmicu već prestati da vjeruješ.
Nema sredine, ili goriš ili si ugašen, nažalost među nama ima podosta i ovih drugih kojima se načudit’ ne mogu.
Ponuka me da ovo napišem, jedan starac iz Bosne što čitaše „dovu“ na tribini, jektaj jednog malenog dječaka, zaleđen pogled pun nevjerice predivne mlade žene, pune ulice koraka, zastava, baklji, pokliča, i vjere u Bosnu.
I zato, kad vidiš navijača koji urla iz petnih žila, znaj da ne gledaš samo čovjeka koji bodri tim, gledaš nekoga ko vjeruje da njegova država, sa svim manama i vrlinama, vrijedi svake kapi glasa, svake kaplje suze i otkucaja srca.
U nadi da će svakim danom biti sve više navijača kojima su „Sokoli“ u srcu!
