MOJ UČITELJ -1- Bila sam srećna – Branka Popić
BILA SAM SREĆNA
Bila je sušta suprotnost mojoj majci, plava, punačka, imala je uvijek frizuru i klasično odjevena.Voljela sam baš to kod nje kao što sam voljela njene suprotnosti kod moje majke. Dok sam bila u školi, ona je bila ta na koju je sva moja pažnja bila usredsređena.Gledala sam njene ruke, kako sjedi i nešto zapisuje, kako nam se obraća i čita, ljuti se, proziva…Bila je topla i ja sam bila srećna..Htjela sam biti najbolja..Kada je šetala po razredu osluškivala sam njene korake i čekala da se zaustavi kod mene, da me pomiluje po kosi ili namjesti kragnu od košulje…Slala me je po kafu, u prodavnicu, bila sam predsjednica razreda, učila pjesmice u roku od pet minuta i javljala se da ih odmah izdeklamujem:
„kako bi to stajalo
kad bi stari deka
napio se mlijeka…”
Srećna sam sjedala u klupu. To je bilo vrijeme moga bezbrižnog djetinjstva.I kad je kod kuće bilo loše,voljela sam je još više i trudila se, trudila, i ona je to prepoznavala, i znala je, i bilo joj je žao,i trudila se oko mene…željela je da budem srećna…A, onda je došao četvrti razred..Naglo sam oslabila u školi, dobila sam dvije jedinice.. Učiteljica je pozvala majku u školu. Nisam više bila predsjednica razreda, prvi put..Kad se mama vratila iz škole, pomilovala me je po kosi i rekla: Spremi se, idemo u kupovinu..Kupila mi je predivnu haljinu koju sam ja odabrala. Dugo sam je nosila poslije toga, bila sam srećna ..za trenutak…
Branka Popić
foto: Slovenske novice
