Žaklina Bagaš – Kako se to ljubav piše
KAKO SE TO LjUBAV PIŠE?
Kako se to ljubav piše? Kako se voli svaki prah, svaka staza, kuća i humka Metohije, a da se ne mrzi onaj ko nam uskrati sebe u njoj!
Ovako se voli. Ovako se čuva i uzdiže do Nebesa. Pjesme ljube, tuguju i zovom čuvaju iskru, i ono zrno Lazarareve soli, ono koplje visoko ka nebu uztdignuto.
Pamti pjesma i vrijeme od juče i sjutra. Autori su bolno shvatili da pjesmama daju sebe a čitaocu vjeru u vaskrsenje.
“Od sveta ne nađe se bolja
svetlije nema do kosova polja
na panju gleda i ćuti
mudruje što joj je činiti”.
Istinska emocija, ukorijenjena duboko u najtananijem sloju duše. Zavjetna. Istinoljubiva. Ponosna. Prkosna!
Ljubav dalekosežna, ne ovozemanjskom, već ka nebu zagledana, žrtvovana zarad čuvanja svake kaldrme popločane stoljetnim srpskim ranama. Ona nas regeneriše, uvijek i iznova stvara.
“Onaj sam koji pali sveće nemoćnima za
zdravlje.
Koji ima srce Kosmeta, jako neko lavlje”.
Čitanjem ove zbirke, ne akcentuje se umjetnost pisanja, propovijedanja, već nas osnaže emocije, duboko zagledane u vječnost, lišene ovozemaljske prolaznosti.
“Tebi se Majko, danas molim
dok prilazim tiho i polako,
ikoni svetoj i korake brojim
Tebi predno srce, steže te jako”.
Svakom riječi, pričesnom čašom smo bliže Duhu Svetom, Ocu svom. Nadom, Vjerom i Ljubavi darivani.
Koga je podojio cvijet božura, mirisaće mu duša, kroz vijek, riječju, rumenom bojom, duhom koji ne luta, već je postojan, stameno i gordo zbori ravninama Metohije i jača svakim osmjehom, pa i onim zalivenog suzama.
Nemoguće je izdvojiti pjesmu i pjesnika, po ljepoti, jasnoći i izrazu. Ostaje čitaocu da uplovi uzdasima čežnje za našim korijenima, koji su duboko pronikli Metohijom za vjek i vjekova. Svako svoj sud neka stvori i izgovori, a Bogu je svaka riječ u ovoj zbirci posvećena kao molitva i zavjet za juče i sjutra!
S vjerom u Boga – Kosovski zavjet za sve!
08.08.2020. godine Podgorica Žaklina Bagaš
Prelijepo, i sve rečeno.