prof. dr Rifat Alihodžić – NEIMAR SVJETSKOG RENOMEA / dipl.arh Vildan Ramusović

Bjelopoljski Korbizje Alihodžić

Neimar svjetskog renomea

Bez sumnje, svojim stvaralaštvom podigao je ljestvicu arhitekture , što se u urbanoj strukturi ovog grada itekako vidi. Rifat Alihodžić je strpljivo čekao šansu da sačuva i unaprijedi neke objekte tradicionalne arhitekture, poput kuće Rista Ratkovića jer mu je uspjelo da nakon dvadesetak godina čekanja da realizuje ideju rekonstrukcije, tada gotovo propale kuće, koja sada predstavlja kultno mjesto grada. Takođe, Gradska kapela-gasalhana, predstavlja značajan iskorak ne samo u arhitektonskom smislu već i značajan doprinos u kulturološkom pogledu. Ovaj objekat je nominovan da predstavlja crnogorsku arhitekturu u Barceloni za prestižnu nagradu Mies van Der Rohe 2011. Poznati svjetski časopis za arhitekturu WORLD ARCHITECTURE, u posebnom broju posvećenom funeralnoj arhitekturi, uvrstio je bjelopoljsku kapelu u dvanaest izabranih, svih konfesija, iz cijelog svijeta…

Piše: Vildan Ramusović dipl.arh

Arhitektura ostavlja trag u prostroru i vremenu svakog grada pa i Bijelog Polja. Iza građevina stoje često, nevidljivi, pojedinci koji svojim kreacijama značajno utiču na ukupno kulturno naslijeđe svake sredine. Prof.dr Rifat Alihodžić, arhitekta, za četrdesetak godina svog rada, u ovom gradu, ostavio je značajna ostvarenja koja, argumentovano se može tvrditi, prevazilaze lokalni značaj. Bez sumnje, svojim stvaralaštvom podigao je ljestvicu arhitekture, što se u urbanoj strukturi ovog grada itekako vidi. Nakon diplomiranju na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, projektantsku karijeru započeo je u bjlopoljskom Zavodu za urbanizam i projektovanje gdje je radio do 1990, a zatim osniva sopstveni projektni biro.
Čak i mnogi Bjelopoljci ne znaju da su neki objekti, autorska djela ovog arhitekte i njegovog radnog tima, dobili međeunarodna priznanja i time pozicinirala Bijelo Polje na arhitektonsku mapu svijeta. Njegovi objekti su predstavljali Crnu Goru na značajnim, međunarodnim, manifestacijama arhitekture i objavljena u prestižnim svjetskim, stručnim, časopisima visokog ranga. Malo je gradova u Crnoj Gori čija je arhitektura, potvrđenim kvalitetom, iskoračila izvan granica države. Rifat Alihodžić radi po cijeloj Crnoj Gori i inostranstvu ali se većina njegovih značajnih djela nalazi u Bijelom Polju.

Po povratku u svoj grad, nakon studija, sa dvadeset tri godine, projektovao je prvi objekat koji se realizovao: stambenu desetospratnicu “S3”, na uglu postojeće zgrade solidarnosti koja i danas predstavlja značajna gradski reper. U daljem radu, ređale su se stambene zgrade “S4” kod stare pijace, stambene zgrade “Prva petoljetka” i stambeno naselje “Rasadnik” koje, nažalost, nikad nije završeno u cjelosti. Predviđeni projekat sadržao je niz rekreativnih, sportskih i parkovskih sadržaja koji su trebali da budu dio “Naselja sunca” kako se taj projekat zvao. Spriječila je to dezintegracija SFRJ, pa je kolektivna stambena gradnja otišla u privatne ruke što je degradirajuće uticalo na ovu, kao i druge crnogorske sredine.
Privredni razvoj, Bijelog Polja podrazumijevao je izgradnju fabričkih postrojenja pa se Rifat Alihodžić ogledao i na tom polju, projektujući fabriku obuće “Lenka”, koja i dan danas, svojom svježinom, krasi industrijsku zonu. Nova hala fabrike “IMAKO” djelo je , takođe, ovog arhitekte. Predstavlja jedan izuzetno kompleksan objekat , velikih raspona, sa kranskim stazama i složenom tehnologijom. Na žalost, ona danas nije u projektovanoj funkciji.
Rifat Alihodžić je strpljivo čekao šansu da sačuva i unaprijedi neke objekte tradicionalne arhitekture Bijelog Polja. Posebnu upornost je pokazao “držeći u fioci projekat” i čekajući razumijevanje gradskih vlasti da se realizuje rekonstrukcija, gotovo propale, kuće pjesnika Rista Ratkovića. Uspjelo mu je to nakon dvadesetak godina čekanja, pa je ova kuća, sa predivnnom avlijom i bunarom, danas kultno mjesto grada u kom se održavaju Ratkovićeve večeri poezije koje su ovaj grad učinile prepoznatim nadaleko. Istu upornost je poakazao u borbi da se ulica Slobode vrati pješacima i zatvori za motorni saobraćaj, tako da sa gradskim parkom Bijelo Polje, bez sumnje, ima jedan od najljepših gradskih centara u državi. Kaže da je za realizaciju ove ideje ubijedio tek petog predsjednika Opštine!

Podizanje stambene kulture u izgradnji porodičnih stambenih objekata jedan je od najtežih zadataka prema tvrdnji arhitekte Alihodžića. Ljudi veoma sporo mijenjaju ustaljene navike pa grade stereotipne objekte skromnih funkcija i malih arhitektonskih dometa. Za iskorak iz takve situacije, pored kreativnosti arhitekte potrebna je svijest i kultura klijenta koji je spreman da prihvati nove trendove savremenog življnja i arhitektonskog oblikovanja. Iz ove tipologije objekata posbno se, kao uspješne, po projketu arhitekte Alihodžića izdvajaju kuće Vilija Kajevića (Vila Alja) i kuća Metka Brčvaka. Za uspjeh ovakve arhitekture potrebni su i sofisticirani insvestitori. I ako pedstavlaju prave bisere stambene arhitekture, ove objekte razlikuju dva suprotna projektantska pristupa. “Vila Alja” nalazi se u starom gradskom tkivu, nedaleko od rekonstruisane kuće Rista Ratkovića. Uz izuzetan senzibilitet i razumijevanje vlasnika, Rifat Alihodžić je posegao za principom transpozicje tradicionalne bjelopoljske kuće u savremeni arhitektonski izraz. Protok vremena je, bez sumnje, ukorijenio ovu kuću u suštinu tradicionalnog gradskog tkiva što se veoma teško postiže. Specifičnost lokacije, za kuću Metka Brčvaka, tražio je drugačiji pristup. Na uskoj lokaciji, pritiješnjenoj susjednim objektima, borba za suncem i vidikom produkovala je specifičan objekat koji je skrenuo pažnju domaće i međunarodne stručne javnosti. Objekat je nagrađen prvom nagradom CEMEX u Crnoj Gori i trećom nagradom na međunarodnoj smotri arhitekture u Meksiku 2018. Gradska kapela-gasalhana predstavlja značajan iskorak Rifat Alihodžića ne samo u arhitektonskom smislu već predstavlja značajan doprinos u kulturološkom pogledu. Objekat je promijenio ustaljene običaje ispraćaja preminulih iz kuća što je, uz početne otpore, prihvaćeno kao model u širem području kod stanovništva islamske vjeroispovijesti. Ovaj objekat je nominovan da predsatvlja crnogorsku arhitekturu u Barceloni za prestižnu nagradu Mies van Der Rohe 2011. godine. Poznati svjetski časopis za rhitekturu WORLD ARCHITECTURE, u posebnom broju posvećenom funeralnoj arhitekturi, uvrstio je bjelopoljsku kapelu u dvanaest izabranih, svih konfesija, iz cijelog svijeta. Ovaj objekat je, takođe, objavljen u poznatom časopisu za arhitekturu YAPI. Prelaskom u Podgoricu, gdje je redovni profesor na Arhitektonskom fakultetu, Rifat Alihodžić je nastavio da daruje Bijelom Polju značajne objekte savremene arhitekture. Dječiji Vrtić “Dušan Basegić” je, arhitektonskim izrazom primjerenim dječijoj psihi, pomjerio granice ustaljenog pristupa ovoj vrsti objekata. Objekat ovog vrtića prikazan je na međunarodnom trijenalu arhitekture u Bukureštu 2016. i na poznatim arhitektonskim sajtovima. Rekonstrukcija gradskog parlamenta (Sala Skupštine opštine ) realizovana je takođe kao prvonagrađeno konkursko rješenje, rađena sa projektnim timom njegoveog ateljea. Takođe, sala doma kulture rekonstruisana je sa radnim timom njegovog ateljea ARHING koji i dalje djeluje u Bijelom Polju i ako je većina tog tima sada u Podgorici. U završnoj fazi je realizacija još jednog objekta koji će značajno promijeniti gradsku sliku. Radi se o novom objektu osnovne škole “Dušan Korać” u naselju Pruška. Alihodžić je projekat ovog objekta, sa svojim timom, obezbijedio nagradom na anonimnom državnom konkursu gdje je pobijedio, prije svega, zahvaljujući uvođenju natkrivene ulice-pasarele, koju već zovu “đačka”. Ona je sastavni dio škole a spaja ulicu Voja Lješnjaka i Slobodana Penezića čime obezbjeđuje gradograditeljsku ulogu Bijelog Polja.

Imajući sreće da se realizuje većina njegovih djela projektovanih za Bijelo Polje, Alihodžić sigurno žali što se neće, kako sada stoje stvari, ostvariti njegov najznačajniji projekat u ovom gradu. Radi se o gradskom trgu sa poslovnim centrom i podzemnom garažom u centru grada. Projekat je rezultat konkursnog rješenja na kojem je, sa svojim timom, dobio prvu nagradu u ozbiljnoj konkurenciji. Projekat predviđa garažiranje preko 300. automobila u podzemnim etažama čime se širi gradski centar oslobađa parkiranja na površini. Postojeći trg bi se proširio do Tršove ulice sa naglašenom vizurom prema Obrovu, što je suštinsk odlika naslijeđene tendencije, postojećeg, gradskog parka. Kulturni, ugostiteljski i poslovni sadržaji bi ga činjeli živim i atraktivnim. Avagardan, ovaj projekat nije mogao da naiđe na razumijevanje lokalne politike i sredine uopšte. Alihodžić kaže da odustajanjem od ovog projekta najviše gubi Bijelo Polje jer su sa ovim arhitektonsko-urbanističkim kompleksom mogli da se postave temelji grada za 21. vijek.

izvor: KOMUN@