INTERVJU – Sergej Ćetković – PRONAĐITE 25. SAT / Gordan K Čampar
INTERVJU – Sergej Ćetković – PRONAĐITE 25. SAT
Kada u jednom dahu pominjete, nesebičnu ljubav ogrnutu neuporedivom pažnjom, kada vam na usnama zadrhti neka balada koja sama za sebe govori više od ikakve slike, kada tu negdje u sjeni skoro stidljivo, sakriveno od očiju javnosti, leži jedna ogromna humanistička misija, jedan život satkan od ljubavi, od iskonske potrebe da bude čista obraza i načinom bivstvovanja da uvijek daje sebe bez zadrške, kako umjetnosti, tako i porodici, prijateljima, čak i onima koji se i ne ponašaju tako, praštajući im, više nam je nego jasno da ćemo neko vrijeme biti u društvu Sergeja Ćetkovića.
Čovjeka sa hiljadu hitova, sa htjenjem da ovaj svijet bude malo bolji, bez straha i sramote, bez ograničenja, pitamo o svemu tome po malo.
Naravno, kako početi ako ne pominjanjem numere ,,25 sat”, i šta je to u biti poruka ove pjesme…
Da u jedan sat može da stane sva ljubav i nadomjesti onih 24 koje često ispunimo nebitnim stvarima u ovom prebrzom tempu života. Pronađite 25 sat u svom danu. Iznenadiće vas koliko znači.
A o tome u kojim je baladama stalo najviše njega, govori…
U svim. Svaka je dio mene, mog bića, srca, inspiracije, iskustva, umjetničkog izraza.
Biti najslušaniji na radio talasima, gdje akordi i riječi dolaze sa puno emocija kako to samo može donijeti radio prijemnik, komentariše…
Radio je neprolazan. Kao i pjesme. Poseban je osjećaj kada čujete svoju pjesmu na radiju. To budi uspomene, ali i potvrđuje da ste uspjeli da ostavite trag.
O počecima uz ,,Ja ću zvijezdu sreće da nađem sad, tu su moji snovi, to je i moj grad”…
Lijepa vremena kojih se rado sjećam. Pronašao sam zvijezdu sreće, ostvario mnoge snove i još uvijek ih ostvarujem. Moj grad je u meni, kao i ja u njemu. Zauvijek.
Kakav je to osjećaj kada pogledom iz aviona, kada dolazi u svoj grad, ugleda ,,gazelu” gdje pišu pomenuti stihovi…
Ponos, sreća, toplina i zahvalnost. Taj pogled me uvijek iznova podsjeti ko sam i koliko sam srećan.
Maestralna četvorka nije više na okupu…
Nažalost ne, ali se ne zaboravlja. Ta pjesma će ostati kao lijepa uspomena na prve muzičke korake, velika prijateljstva i drage ljude koji nam nedostaju.
Rano bavljenje muzikom je svakako trasiralo put prema zvijezdama, ali šta je to kao mali dječak iz Titograda, sanjao da bude, vrteći glavom odgovara…
Toliko toga, ali prije svega ovo što sam danas. Pored svih želja i maštanja srce je ipak reklo svoje.
Začudo se adrenalin koji stvara škripa guma, brza vožnja, sekunde na ivici, nije nastanio u njegovim venama, pitamo ga sjećajući se vremena kada je njegov otac Slobo vladao stazama širom Jugoslavije…
Adrenalin je uvijek tu, samo onaj muzički. On teče venama. Što se ovog drugog tiče, mogu reći da sam imao najboljeg instruktora vožnje, koji nas je svojim iskustvom zastitio, sačuvao i naučio da ne treba ići brže od života.
Vratimo se muzici, ko je najveći krivac što je muzika postala, opsesija…
Bog, majka, sudbina…
A ko muzičar koji izaziva divljenje…
Svi veliki, neprolazni, jedinstveni i posebni. Bilo je mnogo dobrih učitelja…
Prepune dvorane i posjećeni koncerti su obilježili karijeru, koje je to mjesto gdje je kao svoj na svome…
Svaka dvorana. I ona najveća i ona najmanja. Svoj na svome sam na sceni i u srcu publike. Dovoljno je.
Iskren odnos, i posvećenost publici smatra…
Jedinim pravim i ispravnim putem.
Očigledno je svjetski rekorder po broju zvanica na svom rođendanu, 8 mart…
Bože zdravlja, biće ih još više.
Čarobni svijet, porodica je za njega…
Suština sreće.
Kada priča o ljubavi, riječi sustižu jedna drugu…
I sve se svode na jedno ime – Kristina.
Vječita tabu tema: ,,može li se dijete roditi dušom umjesto utrobe”, …
Može dušom, srcem, željom. Ne griješim – znam!
Zdušno donosi zaključak, šta je to potrebno ,,svijetu” da bude bolji…
Više ljubavi, dobrote i vremena za druge ljude.
Koristi li ,,kuvar“ ili je recepturu za omiljena jela usavršio…
Napamet je znam.
Čija je ideja, ,,remek jelo“…
Kristinina. Ja sam kumovao imenu.
A slikovnica…
Zajednička. Zato je i najbolja.
O tome ima li još neka ideja u povoju sa smiješkom odgovara…
„Nije A, nego molim“, nova lutkarska TV emisija za djecu.
U muzici ništa novo, ili…
U muzici mnogo toga novog, ali…korona.
Koju knjigu čita Loli i Miloj, a koju Kristini…
Većinom one muzičke koje im pjevam.
Koliko često zapjeva, na nagovor njih tri…
Svakodnevno.
Hoće li jednog dana, rafove knjižara krasiti, neko autobiografsko štivo…
Još nije vrijeme za penziju.
O vraćanju filma unazad, kaže…
Sjajan film. Nadam se da će tako i ostati.
Svima za nauk treba da koristi…
Iskustvo i ono što govori srce.
Koju bi sada zapjevali, onako na ,,suvo”, za kraj…
Pusti probleme…
Ovo su riječi, na trenutke posute sjetom ali u većini slučajeva govorene sa smiješkom na koji smo i navikli na njegovom licu, iskrene i bez dvojbe oko odgovora, sa jasnom porukom, da će ovaj ,,svijet“ spasiti ljubav, pošten odnos i vjera u ljude, riječi kojima se rastjeruje strah a dozivaju racionalne odluke koje život čine jednostavnijim.
Gordan K Čampar
