FELJTON – SLUČAJNI SUSRETI SA PEROM – Gano Ćerić
FELJTON – SLUČAJNI SUSRETI SA PEROM (1) – Gano Ćerić
piše: Gordan K. Čampar
Sresti, nekadašnjeg Stubičanina, rođenog tu pored Carevog mosta, sada povremenog stanovnika Crne Gore, stalno nastanjenog u Parizu u kvartu gdje sve miriše na umjetnost, je mnogo više od pukog susreta.
Mjesta neobična, priča vratolomna, epilog potezanje komada uglja iz nekog od džepova, uvijek se neki komad hartije nađe pri ruci, i onda, lice, koji pramen kose, čelo i bore na njemu, uši nijesu obavezne, ali u očima se sve vidi.
Crtež, u većini slučajeva, osobe koju prvi put sreta, ali to pretoči u agendu koja se ne briše.
Tako i ovog puta. Rimski trg, caffe Padrino kod imenjaka Pera Kneževića, slikarski mag, njegova ćerka Dora sa rancem punim želja i očekivanja na putu za grad svjetlosti, frizer Dačo, moja malenkost i po koja čaša vina.
Kada u tom ugledasmo mog starog drugara, kako se gega i prilazi, ponamješta kačket povijajući se za ladovinom, pripeklo. Pozdrav, pade i srdačan poljubac, predstavismo ga, on priupita mi ponovismo uglas; Gano, Gano Ćerić.
Legenda, o kojoj se prepričavaju priče do detalja, kako one na zelenom travnjaku, tako i one sa ,,vruće” klupe, a da već ne govorimo o anegdotama njegovim šarmom i boemskim navikama napisanim.
Pade i tog dana jedna sočna, kada je titogradski vragolan zaustavio avion da bi platio zaboravljeni račun, nekih šesnaest špricera.
Razvuče se priča, a imalo se o čemu zboriti jer sa Ganom je svaki trenutak za pamćenje, o igrama, gostovanju u Parizu, ženama, očekivanjima, razočarenju i tako redom.
Pomno ga sluša, počinje da žmirka što je prvi znak da ga skenira, ja u potragu za papirom.
Vadi ugalj, nađosmo neku kovertu neke čudne nijanse plave boje, počeše linije svoju igru, netremice ga posmatra i jednu istoriju baca na papir, omače se i poneka komanda; ,,gledaj tamo”, ,,okreni ovamo”, stari fudbalski meštr, poslušno i pažljivo provjerava , liči li na njega ovaj čovjek sa koverte.
Pero ga podstiče na priču, a Gano; o huku sa tribina, noćnim čarima metropola, Grofu…
I eto na kraju, naravoučenije, da ništa nije slučajno, da je sve tako moralo biti, i da ni oni nijesu slučajno postali to što jesu.
Slikarski čarobnjak i fudbalski vragolan.
Pero i Gano.