PRVA LIKOVNA KOLONIJA – BOJE BIHORA – PETNJICA 2021

PRVA LIKOVNA KOLONIJA – BOJE BIHORA – PETNJICA 2021

Kako samo može Bihor ogrnuti goru, s proleća ranog beharom a s jeseni sa hiljadu boja, tema je Prve likovne kolonije pod nazivom ,,BOJE BIHORA”, gdje je selektor manifestacije akademski slikar Irvin Masličić, i sam učesnik, odabrao družinu koje miris požutjelog lišća inspiriše i daje motiv; da boje progovore.

I ovo je još jedna u nizu manifestacija gdje se jedna malena varošica ,,busa u prsa” nudeći kulturni sadržaj za duboki naklon.

Napori lokalne samouprave na čelu sa predsjedniikom Samirom Agovićem, te direktorom Centra za kulturu Sinanom Tiganjem možda nijesu svima vidljivi ali rezultati svakako jesu. Ne postoji čovjek iz umjetničkog miljea koji nije osjetio tu energiju i želju da se Petnjica doživi kakva i jeste, pitoma, svesrdna, sa umjetnički oblikovanom publikom, i izrazom dobrodošlice na svakom koraku.

I tako redom, rođeni Petnjičani, komšije Ivangrađani, bračni „diptih“ iz Skoplja, prezimenjaci iz Suve reke, Mostarac sa bihorskim korijenima, par Rožajaca, nekoliko Podgoričana, jedan ali vrijedan Bjelopoljac, među njima njih dvoje iz Pazara, Pljevljak, u misiji; kako ovjekovječiti bihorsku jesen.

U pozdravnom govoru učesnicima i posjetiocima kolonije predsjednik opštine napominje; „da je želja lokalne samouprave da se Petnjica predstavi u pravom svijetlu te da se umjetničkim kapacitetima pohvali javnosti, te da je ideja da kolonija postane dio Bihorskog kulturnog ljeta, u još ljepšem ambijentu i pred većim brojem posjetilaca, računajući na veliki broj ljudi iz inostranstva koji ljeti dolaze u svoj rodni kraj“.

Riječima srdačne dobrodošlice pridružio se i direktor Centra za kulturu koji je ujedno i organizator manifestacije uz generalno pokroviteljstvo opštine.

Impresija o koloniji akademskog slikara Mirka Dragovića moračkog izdanka nastanjenog u Podgorici je više nego…
Fenomenalna, ideja za svako poštovanje, sastav kolonije izvanredan, napominjući da su tu i nekoliko njegovih prijatelja, motivi izvanredni, organizacija na nivou, uz opasku da nije prvi put u Petnjici, u kojoj se osjeća kao kod kuće“, ističući ogromne zasluge Opštine i Centra u propagiranju kulturnih stvaralaca raznih kategorija.

A čovjek rođen u Trpezima, sa adresom ateljea blizu Starog mosta u Mostaru, Mehmed Muratović, koji je u koferu donio portrete viđenih Bihoraca, koje iz cuga prepoznasmo, komentarišući njegovo briljantno umijeće, ne krije zadovoljstvo pozivom…

Više sam nego srečan, što sam dio ove kolonije, posebno što je prva i što me nijesu zaboravili, pozdravljajući ideju daje obećanje; da će se uvijek rado odazvati pozivima ovakvim povodom.

Muslija Agović ističe: „da je mnogo važno da su i likovni umjetnici postali dio raznolikog kulturnog programa Petnjice“, uz nadu da će postati tradicionalna manifestacija.

Sve je prelijepo, ambijent, srdačna dobrodošlica, prostor za rad, motivi“, riječi su koje u jedan glas govore umjetnički bračni par Tocinovski, Emilija i Toni.

I Bekteši, Genc i Arijane, prezimenjaci iz Suve reke nijesu krili oduševljenje, a Arijana se pri tom i pozivala na porijeklo iz Gusinja, sporazumijevajući se na engleskom uz po neku riječ crnogorskog.

Tu je Majda Mućić kojoj je bog njene hendikepe nadoknadio raskošnim slikarskim talentom.

Nekako iz prikrajka, pomalo Uroševski, sa mnoštvom pitanja kao i odgovora na njih, po priči prisutnih veliki slikarski talenat koji i nije dao sve od onog što se očekivalo, Šeko Šabotić, komentariše da je kolonija potreba koja je svakako hvalila kraju.

Kao podrška i u „kontrolu“ svojim đacima došao je i nastavnik Ćemal Rahman, ne krijući sjetu kada govori o svojim učenicima, i divljenje o njihovom umjetničkom izrazu; „evo danas prisustvujemo likovnoj koloniji na kojoj je nekoliko mojih dječaka iz osnovne škole, Muslija slikar i sada kolega, Faro Cikotić, Šeko, svi su oni postali vrsni umjetnici“, napominjući da je Meljo kako iz milošte naziva Mehmeda, slikar sa briljantnim talentom.

Među prisutnima rado i često viđeno lice gdje se dešavaju kulturni minuti, prof. dr Draško Došljak u jednom dahu kako to on inače samo umije, uz sve impesije o samoj koloniji, pruža nesebičnu podršku rukovodstvu opštine u namjeri da kulturna dešavanja budu zaštitni znak zajednice.
Sa neskrivenim osmijehom, inače ga uvijek nosi sa sobom, Irvin, potvrđuje da je prezadovoljan sastavom kolonije, u kojem su zastupljeni akademski umjetnici iz regiona koji iza sebe imaju veliki broj izložbi i kolonija kao i nekoliko „naivaca“ čiji su radovi jako zanimljivi, te da će svi zajedno ostaviti dobar materijal galeriji Centra.

I tako još jedno prijateljsko ispraćanje iz Petnjice, sa obećanjem:

Opet ću doći
kada behar rastjera snijeg sa brda
da zajedno još jedared
bacim korak niz čaršiju…

Piše: Gordan K. Čampar

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.