INTERVJU – Darko Drljević – RADI ONO ŠTO MOŽEŠ SVIMA ISPRIČATI

Razgovarao: Gordan K. Čampar

Kada se olovka ili kist umoče u hrabrost, kada se bez zadrške i onako na dušak predstave stvari naoko jednostavne, ponekad ni približno tome svakako, onda nastaje posebna forma izražaja, karikatura, a njoj se svesrdno predao, diše sa njom, prkosi, miri, laje na zvijezde, prepisuje lijek za mamurluk od saznanja, pati, razvlači osmijeh, podvrzuje, stavlja tu i tamo zarez a u većinni slučajeva tačku, čovjek koji je uz viziju spasio u sebi nadarenu i nadasve humanu osobu, stav i vrednovanje po starini, jednom riječju;

Darko Drljević.

O tom njegovom inaćenju sa prilikama koje on prepoznaje kao temu za svoj umjetnički izraz, govorimo otvoreno, jer on i ne umije drugojačije.

Pa pođimo sa tim, a našu znatiželju kako se odlučuje za tematiku svojih radova umiruje ovim riječima…

Ne bih karikaturu okarakterisao kao djelo koje zahtijeva hrabrost . Prije bih je okarakterisao kao potrebu za pravdo- ljubivosću i humanosću. Otpor prema nepravdi , zlu i ljudskoj gluposti. Dakle, to je po mome normalan i prirodan refleks svakog misaonog bića.

Ima li razlike kada je u pitanju neka druga tehnika…

Majstoru svaka tehnika odgovara. Način izraza je možda drugačiji, ali esencija i efekat djela su isti. Naravno, ako poruka ima težinu i pravi smisao.

Tu su uz karikaturu, skulpture, ulja na platnu, ilustracije…

Da. Prosto, sve što se podrazumijeva pod likovnom umjetnosću mi nije strano. Sve je to moj teren. Mislim da sam podjednako dobar u izrazu u svim likovnim tehnikama. I u crtežu, i u slici, u akvarelu , grafici, ilustraciji …

A o tome koliko se često dešava da mu rad nije po volji, govori…

Nije mi po volji rad koji mi je naručen.U smislu da crtam ono što mi urednik kaže. To je na primjer slučaj sa ilustracijama udžbenika. Ja volim punu slobodu i moj lični stil i stav . Prilikom ilustrovanja nekih udžbe nika, nisam imao tu slobodu. Često takav rad i ne potpišem.

A one što uspiju objavljivao je u velikom broju štampanih medija na prostoru stare Jugoslavije…

Što se same karikature tiče, mislim da svaki moj rad, bez lažne skromnosti je uspješan rad. Ja nikada ne započinjem crtati , ako nisam sasvim zadovoljan idejom i porukom karikature.

Ko je od državnika najljepše „ispao“?

Kada kazete ,,državnika“ , pod tim podrazumijevam uglavnom svjetski poznate političare. Njih s vremena na vrijeme i nacr- tam. Što se tiče naših političara , ne zanimaju me nešto posebno. Jednom sam, prije dese- tak godina imao izložbu portret karikature političara u holu Skupštine Crne Gore . Lijepo je posjećena, na visokom nivou medijski ispraćena. Prisutni su bili osim ličnosti iz našeg parlamenta i diplomatski kor, ambasadori svih država postavljenih u Crnoj Gori. Imao sam takođe i kolektivnu izložbu u Briselu, u njihovom nacionalnom parlamentu, gdje sam lično bio prisutan. Trudim se da sve to bude sa mjerom i lijepim ukusom. Nijesam za ruganje i sarkazam . Ja karikaturu doživljavam i predstavljam kao granu likovne umjetnosti. Nikako kao nevaspitano i neukusno izlaganje ruglu bilo koje ličnosti.

Nagrade je teško nabrojati, jer bih nam bilo potrebno mnogo vremena i papira , ali se ovih najradije sjeća…

Imam skoro stotinu „Grand prix“, prvih, drugih i trećih internacionalnih nagrada. One su te koje su najvrednije. Sastoje se od predivnih trofeja, veoma vrijednih plaketa i naravno novčanog iznosa. Izdvojio bih; „Nagradа Ujedinjenih nacija“ u New Yorku , koju je potpisao lično Ban Ki Mun, zatim, nagradu „Oskar za svjetski humor“ izrađen u istoj firmi koja izrađuje Oskar za filmsku umjetnost u New Yorku „asociete awards“, koju sam jedini ja dobio na svijetu, tri medalje u Tokiju, „Oskar za karikaturu“ u Istanbulu, Drugu nagradu u Viborgu -Danska, „Grand Prix“ u Pekingu, Prva nagrada u Teresini u Brazilu, „Grand prix“ tri puta u Zemunu, Zagrebu, Skoplju … Dva puta „Zlatne kaciga“ u Kruševcu , Prve nagrade u Verćeliju-Italija, Prve nagrade u Bakuu-Azerbejdžan, Talin-Estonija, Prve nagrade; Madrid i Barselona, „Grand prix“ Ankara , „Grand Prix“ Teheran-Iran, Prva nagrada publike , veliki trofej u Minhenu od Gete instituta , i jos mnoge druge … Izdva- jam i nagradu „Klasovo majstorsko pero“, koju sam dobio prvi u SR Jugoslaviji , na predlog samog Aleksandra Klasa. Prvi i poslednji na taj način, jer je te godine Klas preminuo. Posle toga , dobitnike te nagrade ja i ostali dobitnici predlažu . I tako dalje …

A na pitanje, koji je po njemu najbolji rad koji je uradiio, vrteći glavom skoro neodlučno odgovara…

Imam nekoliko radova koji su od strane svjetskih festivala proglašeni za remek –djela u karikaturi . Moji radovi su zastupljeni u svim velikim svjetskim muzejima karika- ture . Proglašen sam za karikaturistu godine u svijetu od strane kineskog Udruženja karikaturista 2017. god. Uglavnom, kada bih pravio selekciju mojih najboljih , antologijskih radova , bilo bi ih najmanje pedesetak .

Okupio je dobru družinu 2007. godine u rodnom Kolašinu, kako je to izgledalo…

To je bio prvi međunarodni festival karikature u Crnoj Gori ikada organizovan. Pomogla nas je Skupština Republike Crne Gore. Učestvovalo je preko 550 autora sa svih kontinenata sa oko 1000 radova . Sve je sjajno organizovano, a postoji i knjiga katalog sa tog festivala. Snijeg i nestašica elektične energije nam je dosta toga pokvarilo, ali, sada iz ove perspektive, i to je dalo posebnost ovom događaju. Da ne ka- žem dramaturgiju! Desilo se to prvog dana proljeća. Pao je prvi snijeg te godine !!! A tema festivala je bila ,,Snijeg i planine”!

I hoće li je opet okupljati…

Naravno, poslije duze pauze, nastavili smo sa festivalom 2017. Prošle godine je na
petom, jubilarnom festivalu pristiglo čak preko 2.500 radova sa svih kontinenata!

Želimo saznati definiciju karikature, ako uopšte postoji…

Naravno da postoji . Ako ne znate definiciju onoga čime se bavite, vi ne znate da radite taj posao. Dakle, karikatura je prije svega poseban oblik novinarstva . Zatim, grana likovne umjetnosti. Duhovita grafika ili crtež, slika. Ona je pravi mali izum! Kari- katura je hronološki prikaz jednog vremena predstavljen kroz humor i satiru. Slobodan Novaković je rekao da; „karikatura postaje istorija, a istorija karikatura“! Karikatura je otpor zlu , način da se zlu nasmijemo. Tako nećemo priznati da postoji! Nastaje primje- nom asocijacije, eklektike i komparacije . Uz vještu ruku i lucidan um crtača -umjetnika.

A gdje se sada ona nalazi kako u Crnoj Gori tako i u regionu…

U Crnoj Gori gotovo nigdje. Na veoma nezavidnom položaju. U pitanju je nedostatak duha urednika medija. Nekada smo bili bukvalno potreba , a danas se prosto namećemo publici . Takođe , narod u Cg je bukvalno nepismen i nezainteresovan za karikaturu, nažalost. Kao uostalom i za dru- ge umjetnosti, rekao bih .U regionu je slično, ali ipak na višem nivou.

O razmišljanju da napravi malu akademiju mladih crtača…

Imam te ideje i planove, ali, treba tu društvo da pomogne. Grad prije svega. U smislu prostorija, materijala i tehnike . Puno ljudi se za to interesuje , posebno Rusi koji žive u Podgorici. Ali, ne može se to raditi na ulici.

Od velikih majstora karikature, najim- presivnijim smatra…

Za mene, pokojni Yurij Kosobukin iz Ukrajine i Angel Boligan iz Meksika.

O prvom učitelju crtanja…

Moj prvi učitelj crtanja je bio moj otac. Naslijedio sam njegov stil i smisao za hu- mor. Bio je generacija Dada Djurića i Uroša Toškovica. Kao i mog profesora likovnog, Momira Bulatovića, koji je bio sjajan umjetnik i pedagog. Izgleda da je ta godina njihovog rođenja bila plodna za likovne umjetnike . Žao mi je sto nisam sačuvao neke njegove crteže i slike. … Nešto malo mi je ostalo. Bila bi to sjajna izložba.

Utisak od kojeg se ne odvaja…

Sa svakog putovanja se vratim pun utisaka. Nažalost, ova boleština je sve zaustavila. Nadam se brzom izlasku iz ove pošasti i vraćanju pravom životu. Lijepim druženjima na festivalima žirom svijeta , upoznavanju raznih kultura i običaja, susretima sa dragim ljudima , nevjerovatnim umjetnicima sa čita- ve planete.

Druženje sa olovkom i papirom mu godi …

To je moj život naprosto. Nema dana da nešto ne nacrtam. Još od kada sam dijete bio, stalno sam nešto crtao , na svaku bijelu povr- šinu papira, knjige, sveske. To me jedno- stavno vuče, ne umijem objasniti.

Ali ga zato neizmjerno nervira…

Nervira me nekultura, bahatost, nevaspitanje, neobaviještenost, neurednost , politika, nacionalizam , ovolika mržnja u na- rodu . Korona !!!

Gdje je u svemu tome ljubav…

To se i ja pitam. Gdje je ljubav, dobrota , humor, sreća, radost, priroda ?! Gdje to ide čovjek? Da li je svjestan svojih postupaka ? I kada ce početi sa pozitivnim promjenama od sebe samoga, pa onda sa svim ostalim.

Da je život taj komad papira , da li bi ga drugojačije nacrtao u odnosu kako ga je živeo do sada…

Jedan moj aforizam kaže: „U zivotu ne bih ništa mijenjao, sem da se rodim kao neko drugi“. Šalim se, ne znam… DA, bio bih pu- no bolji , više bih posvetio pažnje svojim najblizima. O tome često razmišljam. Moglo je to i puno bolje.

O čarobnom štapiću kojim bi promijenio svijet, govori ovako…

Treba promijeniti svijest ljudima. To kreće iz porodice, pa škole. Važnije je postati do- bar čovjek, nego doktor, professor, magistar … Način ponašanja , više empatije i više razmišljanja o svemu. Tada bi se život vrlo brzo promijenio. Svima bi bilo ljepše, svi bi bili srećni.

O Kolašinu…

Rodjen sam u tom gradu . Odrastao tamo i živio pola vijeka. Ali, nije to više onaj moj grad, iskreno . Nekoliko mojih dragih drugo- va je tamo ostalo, svi su se raselili . Polako se otuđujemo jedan od drugog, nažalost .

Luki…

Luka Lagator je moj stariji brat. Bez njega bi mi život bio mnogo siromašniji . Malo je onih u Crnoj Gori koji me potpuno razumiju. Koji znaju sasvim, šta ja to radim, o čemu pričam . Luka zna. I ja znam sve o njemu. Puno smo mi prošli zajedno. A svako moje druženje sa njim je praznik , radost , velika sreća .

Neispunjenoj želji…

Nije vrijedna pomena. Možda se i ispuni… nekoliko ih je još ostalo. Nijesam neskro- man, sve je to realno što želim.

Roker ili…

Jesam roker, baš! U svakom smislu te riječi! I žao mi je što se nijesam posvetio muzici. Bio bih žestok roker, hahah. Robbie Wiliams, Rod Stewart, David Bowie, Pink Floyd, Tina Turner, Rolingstonsi … to su moji ljudi!

Obično čita i preporučuje…

Čitam većinom literaturu koja mi pruža izvjesno znanje i obrazovanje u životu. Ne volim izmišljotine. Volim istinite, životne priče . Dnevnike, Enciklopedije, istorijske fakte , filozofiju, psihologiju, umjetnost… geografiju.

Ne poseže često za savjetima ali sada za naše čitaoce, je iznimno…

Radi ono sto možeš uvijek i svima ispričati. I ne boj se ničega !

Ovo su riječi šmekera, pomalo vragolana, dječaka u duši, hroničara jedne epohe, u jednom dijelu na smiješan način ali sa jako, jako, ozbiljnom porukom, u svakoj liniji, svakoj prilici. Pa trajalo bi ovo nedogled, ali ćemo ostaviti nešto toga da bi još neki put uživali sa sagovornikom kakav je Darko.
I kaciga mu lijepo stoji.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.