KOLUMNA – Gordan K. Čampar – SIRIJA – ZEMLJA USUDA

SIRIJA – ZEMLJA USUDA
Zar su žrtve drugojačije, jesu li suze neke druge boje, ili se bol mjeri nekim drugim aršinom, ječi li to zemlja na drugi način, jesu li grotla plića od drugih.
Ne, nijesu, samo se to dešava u zemlji usuda da crnjeg ne može biti, ukletim ljudima što viševjekovno sanjaju; krov nad glavom, komad suvog hljeba, mirnu noć.
Ljudima pogleda vječito uperenih put neba, nade, boga.
Umjesto toga, kuršumi, bombe, virusi, odzvanjanje praznog stomaka, sve jedno za drugim, pa ponovo, ponovo u krug.
Svako zlo je uvijek donosilo makar mali pregršt dobra, pružala se ruka neprijatelju, praštala krv, opraštala prevara, rađao se neki novi dan.
Zašto sada nije tako?
Zašto se žmuri na pakao koji je zadesio Siiju, pa je li u ovom trenutku važno ko je i zašto kriv, kome će suditi svjetski dušebriznici, kada će svirati kraj toj vječitoj muci napaćenog naroda od kojih su mnogi priželjkivali smrt, ne svakako na ovaj način, jer se život svakodnevno pretvarao u sve, samo ne u to.
Ne sudim, samo mjerim i čuđenju mi nikad kraja šta i koliko toga čovjek može da ponese.