KOLUMNA – Gordan K. Čampar – SUSRET

SUSRET

Ne postoji aršin kojim se može izmjeriti dobar osjećaj izazvan susretom, okovanim; čvrstim stiskom ruke, toplim zagrljajem, riječju koja je svima jasna, ćutnjom koja često više kaže od nje same, kapljom suze sakrivene tu negdje u kraj oka, trenutkom.

Njih ovih predhodnih desetak dana bi, ne previše nego taman, sa toliko različitosti, redom od staništa, preko akademskog obrazovanja, mišljenja, umjetničkog izraza, pa sve do potpisa i vjere.

Bog i Alah, Adem i Branka, Sinan, Draško, Mirsad i Milena, Samir i Brano, Gordan, Lejla, Saša, Amer i Željko, i tako redom i bez njega, bez ljutnje što nekog sada na mah ne pomenuh, ruku pod ruku, sa misijom da iskrenošću dokažu ove tvrdnje.

Susret je najljepši dar,  kada se “zadnje” misli sahrane, gledaš u oči, kada ne očekuješ “ništa” a dobiješ “sve”, i na kraju zažališ što tako kratko traje.

Potrebno ga je gajiti ko cvijet, biti pažljiv ko prema leptiru, i ne davati ga zaboravu.

Živiš koliko sretaš.