IVANGRAĐANI, SVAKA VAM ČAST!
Ivangrađani, svaka vam čast!
Drugojačije potpisnik ovih redaka ne može početi ovaj zapis sa otvaranja izložbe slika BOJAMA NIZ POLIMLJE, gradskog momka Titomira Džudovića ili jednostavno Džua.
Pokazali su po ne znam koji put taj model društvenog prkosa stereotipima, uvjerili nas da je alternativa lijek za za bolesti današnjeg društva, javno dali do znanja da cijene umjetnički dar i od boga dane vrijednosti svog sugrađanina.
Na terasi Hotela Berane, na desnoj obali Lima, vječite Džuove ljubavi, slila se još jedna rijeka, sinoć je tu bilo ušće; rijeke koja Drini nosi sve tajne sa sobom i ljudi vedra lica, iskrenog izraza, punih emocija. Dobrih ljudi, ruku pod ruku, akademici, umjetnici, profesori, pjesnici, uličari i dječak Titomir, koji nije mogao sakriti emocije koje su ga ogrnule, izustio je tiho ali se čulo; Hvala vam, neizmjerno hvala.
To je prva u nizu planiranih u periodu avgust,/ Hotel Berane/, septembar /Klub umjetnika Miris dunja, Podgorica i oktobar /Centar za kulturu/, Petnjica.
Kako pri obraćanju reče i čuveni ivangradski rizničar Džuov prijatelj Ado Softić: Izložbu spremamo već duže vrijeme, uz pomoć brojnih zajedničkih prijatelja grada, prijatelja kulture i umjetnosti i napokon smo uspjeli da sklopimo kockice I organizujemo ovaj njegov izložbeni triptih u narednih tri mjeseca u tri grada. Izbjegavši detaljno nabrajanje, da se noć ne bi odužila, zaslužnih za organizaciju istakao je nekoliko njih; Udruženju građana Beranda, menadžmentu Hotela Berane napominjući da je ta adresa postala alternativna kulturna scena grada, klubu umjetnika Miris dunja, NVO i portalu odgovor.me, Centru za kulturu i opštini Petnjica, Bakulu Barjaktareviću, Damiru Đerekarcu, Foto Sejo, Pab Štab, Branki Bogavac, Željki Rutoviću, Mirku Vlahoviću, Drašku Došljaku, Saši Popoviću, Milivoju Mišku Baboviću, Miću Popoviću, Gordanu Čamparu, Branku Baboviću, Dalu Ćulafiću, Brahu Adroviću, Kokanu Đurišiću, Olgi Marinčić te Kristini Babić koja je bila moderator večeri.
Smenjivali su se stihovi crnogorskih pjesnika Mija Mašovića Vječiti mladoženja i Gordana K. Čampara Risto, Braha Adrovića, te emotivna poruka iz Pariza iz pera Branke Bogavac: Dragi Draško i Ado. Pošto nemam Džuov broj telefona, molim vas da mu prenesete moje velike želje da izložba uspije, da se dopadne i da se za nju daleko čuje. Svima vama mojim dragim prijateljima šaljem naručje pozdrava i zagrljaja. Biću sa vama na otvaranju, tamo u desnom ćošku.
Izložbu prati katalog gdje je na samom početku Adovim okom zabilježen Džuov sjetni pogled, stihovi posvećeni Džuovoj inspiraciji, limu.
U grudima ja te nosim
moj nemiru plavi
moram reći jedno hvala
za sve tajne što odnese
tihim glasom tebi ispričane
krivoj Drini u talase
Riječi Branke Bogavac; Džu je diskretno biće koje svojim osmijehom, šarmom i dobrotom, koji nas razoružavaju.
Željka Rutovića; Biti u Beranama, a ne vidjeti Džua, ocrtavalo bi mi se sa nekom neobičnom prazninomza koju ne postoji “vidjećemo se drugi put”.
Mija Mišovića; Dragi Džu, ushićen sam! Umjesto olovke, kao da potežem obarač koji me dijeli između osjećaja i istine o tvojim slikama, svijetu i raspeću.
I izbor slika pod nazivom STRAH, PRIVIĐENJE, VRATA, JEDRO, MISLI, SAN, BUĐENJE, VIDOKLRUG.
Vidimo se u Podgorici i Petnjici.
odgovor.me
