BRANKA UZDARJA ZA DAR – Samir Agović – BRANKA
Samir Agović – BRANKA
U životu svakog od nas postoje trenuci koji se pamte i koji nas na neki način trajno vežu za određene ličnosti. Mislim da su privilegovani ljudi koji se bave javnim poslovima iz razloga što zbog prirode posla imaju prilike da se susreću i upoznaju sa velikim brojem ljudi. Ova konstatacija se odnosi lično i na mene i sa puno zadovoljstva i lijepih emocija uvijek ću se sjećati mog prvog susreta i razgovora sa dragom gospođom Brankom Bogavac. Ona me je zadivila njenim stavovima i razmišljanjima o životu, o njenom porijeklu, njenoj mladosti, njenim emocijama prema Beranama, našem selu Bor, rodnom Virpazaru i svakako Parizu. Iako u odmaklim godinama ona je zračila nevjerovatno pozitivnom energijom, izuzetnom oštroumnošću, ljubaznjošću i osjećajnjošću. Njena sjećanja na boravak na Boru u našoj opštini su bila puna raznih likova-ljudi, koji su u to vrijeme takođe živjeli na Boru. Ona je te sve njoj drage ljude predstavila na jedan izuzetan način sa pozitivne strane.
Njena duša je toliko velika, da je za svakog imala riječi hvale, što je pokazivalo da ona iznad svega voli ljude i da razumije sve njihove posebnosti, i da upravo reaguje na pravi način u ophođenju sa ljudima, bez obzira kakav socijalni i društveni status imaju. Njeno čuveno i prepoznatljivo djelo „Pisma iz Pariza“ kada se čita lako se može uočiti njena izuzetna inteligencija i sposobnost da razgovara sa ljudima. Ta njena sposobnost čini je velikom ličnošću, jer ona uspijeva ne samo da postavlja pitanja i da traži odgovor na takav način, da vi prosto dajete odgovore kao da se sa njom dugo poznajete i da ste izuzetno bliski.
Sve navedeno sam svjedočim iz našeg prvog susreta iz Berana u 2007-oj godini. Moje zadovoljstvo je bilo veliko, što sam imao priliku da se sretnemo još nekoliko puta i to je za mene uvijek bilo novo prijatno iskustvo i velika radost da sa takvom damom dijelim zajedničke trenutke, tokom prijateljskog razgovora. Isti takav osjećaj je bio i sada jeste kada razgovaramo preko telefona. Ona prosto u svakoj prilici odaje utisak otmenosti, patriotskog naboja, zavičajne ljubavi. Usuđujem se reći i to da gotovo ne postoji takva osoba, koja se kretala u visokom društvu a da ima osjećaj prema običnim ljudima i njihovim sudbinama, kao što je to naša Branka. Zbog svega izrečenog, njenog životnog puta, njenog uspjeha a najviše zbog njenog srdačnog odnosa prema Petnjici i njenom i našem Boru, naša opština je proglasila počasnim građaninom, što je prvi takav čin. Ovo priznanje nedvosmisleno potvrđuje moje uvjerenje, ali i ogromnog broja naših sugrađana da je Branka izuzetna persona koja nikog ne ostavlja ravnodušnim.
Moram istaći da smo veoma ponosni na našu sugrađanku i na njen veliki uspjeh koji je ostvarila u velikom Parizu i velikoj Francuskoj. Upravo ova velika zemlja dala je priznanje Vitez kulture i to priznanje govori ko je Branka i kako je vide francuzi i njihov intelektualni i državni vrh.
Veoma sam počastvovan zbog toga što Branku imam za prijatelja, što je Branka dio svog života provela u našoj sredini i što se toga rado sjeća, govori i piše.
