NJEGOŠEV DAN – crnogorski praznik kulture – prof. dr Draško Došljak
Prof. dr Draško Došljak
NJEGOŠEV DAN – crnogorski praznik kulture
Crnogorski praznik kulture – Njegošev dan, 13. novembar, je poziv na dublja čitanja Njegoševog djela i iščitavanja tekstova koji su posvećeni Njegoševom ukupnom književnom stvaralaštvu. Sagledavan je Njegošev život, ali i njegovo djelo od strane najeminentnijih naučnika, pa danas imamo na desetine hiljada bibliografskih jedinica koje potvrđuju značaj ovog crnogorskog vladara, vladike i pisca. Danas se podsjećamo knjige “Njegoš” Milovana Đilasa ( 1911 – 1995), u kojoj, pored ostaloga, Đido piše: ” Crnogorski kult sestre, Njegoš je poimao bez ostatka, preobražavajući ga, kao i drugo, u ideju i poetsku inspiraciju. Zato se i za njegovu nježnost prema sestrama, i u jednom pismu kotorskom načelniku,18. avgusta 1836. godine, on ističe, žaleći se kako đeveri hoće da ogrebe njegovu bratučedu Stanu: ‘Crnogorac smatra za veliku sramotu i uvredu kad mu neko, makar i jednom riječju, vrijeđa sestre’. Sestri – najčistijoj ljubavi i duhovnosti u Crnoj Gori, Njegoš je dao da izrazi i najviši bratstvenički bol, ali i poziv i kletvu zemlje. I jedno i drugo je, uostalom, tipično za Crnu Goru: dobra tužbalica se uvijek dotiče i opšteg zla i borbe protiv dušmana. Njegoš je u tužbalici sestre Batrićeve spojio lični bol i zajedničku sudbinu u slike, u izraz neuporedive potresnosti i plastike… Bol sestre je apsolutan i jedino smrt može
da ga zatoli: živa kao neposredan jad i očaj, ona je i sestra kao ideja. Taj bol je kazan na nov način – slikama, vizijama i riječima koje se od narodskih tužbalica razlikuju profinjenošću, nekom apstraktnom čistotom, a ipak su konkretne i žive i iz svakodnevnih predstava… Glas bratstva i sestre, sestra Batrićeva je Crna Gora unesrećena, ranjena i uvrijeđena, srdita i potresna u korijenu. Sestra se osjeća kao konkretno biće taman koliko da se ne izgubi veza sa živim bolom. Plače i uznosi se zemlja crnogorska kćerima svojim nad neprolaznim ljudskim klanjem i pogibijom…Nije li jedino umjetnost – konačno kadra da izrazi i to čovjekovo trojstvo – čovjekovo postojanje u vremenu”?
I ne staje tu Đilas, već nastavlja: “Tako će Njegoš i Lovćen dotrajati u neko daleko doba, kad od Njegoševog i od našeg doba jedino ostanu čista misao i ljudski spomen. Jer Lovćen i Njegoš baš to i jesu i biće oni svijetu neprestano na pogledu, na umu, kao sastavina kulture i nesmirljive, neizbježne, a uvijek drukčije borbe za slobodu”.
Njegošev dan – crnogorski dan kulture:
” Svemogući na tron sjedijaše / tvoritelnom zanjat poezijom”.
Njegoš!
