POTRAGA ZA SMISLOM Branke Bogavac – Gordan K. Čampar

POTRAGA ZA SMISLOM Branke Bogavac

 Ja lično ne verujem u slučajnosti.

Uspešni ljudi su oni koji sami                 

stvaraju svoje šanse. 

         (Johann Wolfgang Goethe)

 Autorka ovih više nego zanimljivih razgovora, potvrđuje Goetheovu misao, da na putu ka vrhu, ne postoje slučajnosti već predan rad, umijeće, neka vrsta ovisnosti, ljubav i to sve naravno začinjeno sa velikom količinom hrabrosti.

Tako je i Branka, od skoro dječije radoznalosti pa sve do istančane forme razgovora, nerijetko i van klišea ustaljene prakse, sa ogromnim talentom „razvezati jezik“ sagovorniku, preko suvislih pitanja dobijala skoro pa očekivane odgovore, jer je svako bilo odmjereno po nekoliko puta a postavljeno na bazi mukotrpne pripreme ozbiljnih intervjua.

Smisleno i ciljano, nije se bavila već poznatim, razgolićavala je sagovornika, da odgovori budu svjedočenja a ne puka fraza, i uokvireni u jedan vrijednosni ram, jasno kao inicijalizacija za inspirativniji odgovor.

Jaka bibliografija autorke je dokaz trajanja uz neizostavnu konstataciju da posjeduje  impozantnu profesionalnu obaviještenost koja je nezaobilazna u stvaranju dobrog intervjua.

Na stranicama ove knjige je spašeno jedno vrijeme, u istoriju nastanjeni susreti sa velikim ženama svijeta, njihove tajne, brige, nadanja, ljubavi srećne i one druge, ožiljci koji se vide i oni što su se sakrili ispod kože, strahovi, hrabrost i tako u nedogled.

Branka ne pita, ona živi intervju, daje smisao svakom detalju, bilo da je to; provokacija, sažaljenje, bodrenje ili sušta novinarska znatiželja.

U potrazi za pikanterijskim oblikom odgovora, sa saživljavanjem tematike razgovora, prepoznajući njegovu bit, Branka hiruški precizno naslovljavala intervjue što njima na samom početku daje poseban šmek.

Poziva nas na; Operu sa Galinom, pobuđuje da treba; Pisati da bi se sjetili, podvlači da često puta; Jezik ograničava, strahuje da postoje; Logori za pisca i da se nerijetko; Pisac nalazi između života i smrti, te da; Niko ne može da pobjegne iz svoje knjige, podržava; Borbu protiv ponižavanja žene, tvrdi da je; Samo poezija preča od prijatelja, da svemu uvijek postoji; Veliki nezaobilazni svjedok, smatra; Ljubav kao glavni moto, i tvrdi da; Umjetnici stvaraju svijet.

Pravi profil; Od likovne kritike do seksualnog oslobađanja (Katrin Mije), Od prve dame do borca za ljudska prava (Danijel Miteran), u okvir stavlja Lenu Konstante (Robijašica i vezilja umjetnosti), prenosi misao; Borhes nije tražio od religije da mu objasni čudo života ( Marija Kodama).

U odgovorima Toni Morison; Pisanje je jedina stvar za koju sam stvorena, pronalazi sebe.

Branka svemu nalazi prostor i mjesto, intresovanju; Vole li mladi poeziju i postoji li nova poezija (Ana Blandijana), mistici; Da li se pitao žašto se traži Bog? (Bela Ahmaduljina), susretima; Vi ste se sreli sa Titom 1946. god. i svakako spadate u veoma rijetke žive svjedoke danas, ispričajte nam taj Vaš susret. (Dominik Desanti), ljubavi; Da li je On bio zaljubljen u Vas? (Elena Kadare), strahu; U Vašoj angažovanosti bili ste često u opasnosti, znači li da ste hrabri? (Nadin Gordimer), ambijentu za pisanje; Ako ostanete duže u inostranstvu, da li to može da škodi Vašem pisanju? (Taslima Nasrin), definicije; Šta je to roman? (Natali Sarot), razlozima; Kako nastaje pjesma? (Blaga Dimitrova), upoređenja; Da li čin pisanja može da zamijeni sve fantazme i snove? (Margerit Diras), sumiranja; Jeste li zadovoljni? (Galina Višnjevskaja), do čak najintimnijih osjećaja; Kada ste počeli da shvatate majku? (Irina Jemeljanova).

Svojim isklesanim novinarskim majstorlukom izvlaćila odgovore poput; Da to je bio grom iz vedra neba (Irina Jemeljanova), Mnogo strašno mi je bilo, mnogo sam patila (Galina Visnjevskaja), Ne jedini strah kod pisca je kada se knjiga pojavljuje (Margerit Diras), Nisu se pojavili, sakrili su se u dno hodnika vlasti (Blaga Dimitrova), Ja mislim da bilo kakav kompromis sa režimom dozvoljava tom režimu da živi (Taslima Nasrin), nerijetko dobijala potvrdne riječi za konstatacije koje su pravile platformu pitanja, stavljala se u ulogu saputnika a često i saborca sagovornika.

Umijeće je baratati emocijama, što se u velikom broju intervjua primjećuje, suštinom kojom odiše svaki od reda, neposrednošću koja je najbolji kljuć za otvaranje teme, podsticajem da se misli pretvore u beskonačni niz.

Nesvakidašnjim poduhvatom, biti u sazvežđu „važnih“ žena svijeta, biti na tren u njihovoj glavi, Branka pokazuje visok level novinarske hrabrosti, pokazuje porodični odnos prema svakoj od njih, strepi, priželjkuje, staje uz njih, i definitivno postaje jedna od „njih“.