STIHOVI, SUZE, MUZIKA I SMIJEH


U suorganizaciji Centra za kulturu Vojislav Strunjo Bulatović iz Bijelog Polja i Odgovor – reply iz Podgorice, na pozornici Velike sale, održano je autorsko veče crnogorskog pjesnika Gordana K. Čampara, pod nazivom FAJRONT.
Na daskama pozornice sa autorom su bili njegovi prijatelji: Veselko Grubišić NJ.E. (ambasador RH u Crnoj Gori), koji je ustvrdio da se sa radošću pridružio prijateljima kako bi na jedan inovativan način predstavili Gordanovo stvaralaštvo, prisjećajući se i Gordanovog eseja o njegovoj zbirci kratkih priča POVRATAK, te intervjua datog za časopis INTERVJU čiji je Čampar gl. odg. urednik.
U neformalnoj besjedi (postavljena scena jedne boemske kafane, karirani stolnjak, muzika…) prof. dr Draško Došljak inače stalni pratilac Gordanovog stvaralaštva je govorio o autorovoj privrženosti rodnom kraju, sa akcentom na feljton DNEVNIK ZATONSKE ŠKOLE iz publikacije STRANICE, pominjući plejadu zatonskih prosvjetnih radnika koji su sebe utkali u bit OŠ Braća Ribar u Zatonu.
Publicista mr Željko Rutović, je davao svoj sud o dijelu potpisanim kao APLAUZ ZA LEGENDE, apostrofirajući priče napisane o bjelopoljskim legendama; Miloradu Mišu Bakiću, Raju Agoviću Dabi, Dušku Duletu Simoviću, Peru Stefanoviću, te vođi Sokolova iz Berana Duletu Popoviću.
Publika je pomno slušala izvode iz priča u više nego dobroj interpretaciji glumice Bjelopoljskog pozorišta, Slađane Bubanje Merdović.
Kada je napokon i pjesnik kročio put stola zastrtim kariranim stolnjakom, čuli su se zvuЦi gitare u rukama Rala Bulatovića, prekaljenog novinarskog barda, svestranog umjetnika i riječi pjesme … u jednom gradu, nije važno ime…
Došljak je napominjući; da je rijedak broj pjesnika koji jednako uspješno pišu i govore stihove izrazio je želju da Gordan govori stihove posvećene velikom jugoslovenskom pjesniku rođenom u Bijelom Polju, Ristu Ratkoviću. Na veliko zadovoljstvo publike čuli su se stihovi pjesme KRIV SI RISTO uz zvuke pijanina u rukama pijanistkinje. Milene Đurović.
U prepirci koja se pretvorila u opkladu, glumac Beogradskog narodnog pozorišta Branko Babović izvođenjem Gordanove pjesme KRUSI dobi opladu.
Čarobna pjesnikinja Ana Ičević Vuković se podsjećala jednog festivala; pri pomenu njegovog imena prepuna sala Zeničkog narodnog pozorišta je poklonila veći aplauz nego prisutnima.
Noć se već polako pretvarala u nesvakidašnju kada je pop diva Suzana Tot ulazeći u kafanu poklonila Gordanu pjesmu …brojim dane u godini… za uzvrat tražeći od njega PISMO, tada je već u sali bilo suza.
Dobro poznat bjelopoljskoj publici, jedan iz one stare garde majstora sevdalinke, Rafko Šabanović je pjesmom dunje žute vraćao svog prijatelja u dane provedene u Sarajevu.
Vajar Slavenko Rakočević Rakoč, u brašnjeniku umjesto komada kruha, dva kila gline i na kraju večeri Gordanov portret u glini, maestralni karikaturista Darko Drljević ovjekovječi Gordana na komadu papira.
Ulaskom čuvenog policajca Đura Palice, da zavede red i proglasi FAJRONT došao je red i na smijeh, legitimišući svakog od reda sa šaljivim opaskama na račun svakog od prisutnih. I nije bio tako strog koristeći njegovo prijateljstvo sa pjesnikom fajront se otegao još dobar komad vremenan u kojem su Rafko i Suzana uz pratnju jednog od najboljih iz stare garde, Mirsada Mulića lagano spuštali zavesu na ovu nezaboravnu noć.
odgovor.me