KOLUMNA – Gordan K. Čampar – KORAK KOJI NE TRAŽI DOZVOLU

Između pada i dominacije

Štikla. Nije to obuća, to je izražen stav, nepisani manifest, vertikalna pobuna protiv ravnodušnosti, tanka linija između kontrole i pada, između elegancije i loma. Ona ne prašta nesigurnost, ne oprašta pokrete bez balansa,  bez svijesti i cilja.

U štiklama se ne hoda – u njima se pregovara sa gravitacijom. Svaki pokret je harmonija između tijela i prostora.

Nalik na ratničke boje, ne mijenja samo visinu; mijenja perspektivu, to više nije običan hod, već saopštenje, svaki korak  poruka, ali ne dozvoljava neprimijećenost, naglašava prisustvo.

Štikla je arhitektura na ivici haosa, ne dozvoljava upotrebu bez stila, iskrivljen korak, u svakom koraku traži mjeru, ujedno skica za remek djelo.

Nije ćutljiva već glasna, diktira ritam, podsjeća na dramu, estetiku, snagu, ljepotu koja nije uvijek nježna, kontradiktornost između moći i žrtve, pobjedu koja nije udobna kao mokasina.

Jedino ogledalo koje ne umije da „laze“, traži odluku i ne pristaje na slučajnost.

Neko u njoj vidi eleganciju, neko dominaciju, neko slobodu da bude ono što jeste, bez pardona.

Muzički zapis na gradskom asfaltu, pjesma bez rime, priča bez kraja.