Gordan K. Čampar – APLAUZ ZA LEGENDE – Dule Vujošević – KOVAČ KARAKTERA
KOVAČ KARAKTERA
Čovjek koji nije trenirao timove; kovao je karaktere, nije bio samo trener; bio je glas koji odzvanja parketom i onda kada dvorane utihnu, bio je energija koja se nije mjerila titulama, već tragom koji je ostavljao među ljudima.
Duško Dule Vujošević.
Čovjek koji je košarku pretvarao u životnu lekciju. U njegovom svijetu lopta nije bila samo igra, već sredstvo da se izgrade karakteri, da se nauči kako se pada na koljena i sa njih ustaje, kako se ćuti i govori, kako se bori i kada je snaga na izdisaju.
Nije birao riječi, ali je uvijek birao istinu; baš onu koja oblikuje i traje.
Bio je oslonac junošama koji su tek kročili na parket, učitelj a često i otac. Znao je da prepozna nevidljivo, iskru u oku, snagu u tišini, iskorak, želju i tako je stvarao šampione.
Slava ga nije interesovala ali je uvijek bila blizu tu uz korak, nije tražio ni priznanja ali su dolazila sama, zahtijevao je znoj, posvećenost i iznad svega pošten odnos, sve no što ne blijedi ni kada se reflektori pogase.
Ostaće nam u sjećanju taj pogled sa klupe, podignuta obrva, tišina koja je govorila mnogo više od riječi, pročitane knjige, uramljene slike i nakovanj gdje je „kovao“ ljude.
Čovjek koga su poštovali ljuti rivali i protivnička tribina.
I zato njegov odlazak nije kraj, jer ljudi poput njega ne odlaze; oni ostaju u svakoj dvorani, u svakom mladom igraču koji prvi put uzme loptu, povjeruje i osjeti da igra uvijek znači više od igre.
Jedan čovjek, jedno vrijeme i samo jedan aršin!
