KNJIGA SJEĆANJA NA ČEDA VELJIĆA – Prof. dr Draško Došljak
KNJIGA SJEĆANJA NA ČEDA VELJIĆA
Piše: Prof. dr Draško Došljak
Nedavno je objavljena knjiga „KORACIMA PREDAKA – sjećanja na Čeda Veljića“, koju su priredili Vukašin, Danilo i Stevan Veljić. U uvodnoj riječi priređivača ove knjige, istaknuto je: „ Kada se uspomene sabiraju i pretvaraju u trajni zapis, potrebni su ljudi koji svojim srcem, znanjem i predanošću pomažu da se sačuva ono što vrijeme ne bi smjelo da izbriše. Takav čovjek za ovu knjigu bio je naš rođak Slobodan Stojanović. Njegova nesebična pomoć, iskrena podrška i privrženost uspomeni na našeg oca Čeda Veljića doprinijeli su da knjiga ‘Koracima predaka – sjećanja na Čeda Veljića’ postane dragocjeno svjedočanstvo jednog života, jednog vremena i jedne porodice. To je trajan dar i lijep primjer odanosti porodičnim vrijednostima, uspomenama i korijenima“.
Iz bogate biografije prof. dr Čeda Veljića izdvajamo: Prof. dr Čedo Jovov Veljić je rođen 1951. godine u Beranama, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Defektološki fakultet završio je 1984. godine na Odsjeku za društvenu samozaštitu i resocijalizaciju lica sa poremećajima u društvenom ponašanju. Magistarske studije završio je 1988. godine na Defektološkom fakultetu, odbranivši magistarsku tezu “Sezonski smještaj adolescenata sa poremećajima u društvenom ponašanju kod porodica u planinskim naseljima, kao metod rehabilitacije u okviru institucionalnog tretmana”. Doktorsku disertaciju pod nazivom “Zaštita i tretman osoba sa invalidnošću u Crnoj Gori” odbranio je oktobra 2004. godine, na Defektološkom fakultetu u Beogradu. Radnu karijeru započinje u Beogradu, nastavlja u Podgorici, a od 2005. godine je bio angažovan za izvođenje nastave na Filozofskom fakultetu u Nikšiću – Studijski program za obrazovanje učitelja i Studijski program za obrazovanje pedagoga, kao i Fakultetu političkih nauka. Septembra mjeseca 2007. godine izabran je u zvanje docenta na Univerzitetu Crne Gore, a zatim i u ostala zvanja na Fakultetu političkih nauka, gdje je radio do penzionisanja. Umro je 2022. godine, a sahranjen je u Beranama.
Na stranicama prvoga dijela ove knjige dati su tekstovi vezani za porijeklo Veljića, zatim rodoslovno stablo Čeda Veljića, uz fotografije članova rodoslova. Slijede nekrolozi i sjećanja: Božine Mrdovića, Draška Došljaka, pa tekstovi sa fotografijama iz Čedove bogate radne biografije. Tu je i Čedov Curriculum vitae, zaključno sa 2020. godinom. Ređaju se , zatim, tekstovi sjećanja Čedovih kolega, prijatelja, rodbine: Milenka Čurovića, Mehmeda Đečevića, Vesne Simović Zvicer, Radomira Raja Mirčića, Admira Hadžibegovića, Dijane Vučković, Čedovih sinova, sestre Nade, Žakline Vojvodić, Marijane Tajić, Danijele Filipović, Dobrile- Bebe Lalević, Ljubinke Abović Stepanović, Zorana, Vanje i Igora Stojanovića, Petra Peđe Pajkovića, koji u svom tekstu “Čedo Veljić – Kosmička energija”, piše: “ Čedo je bio izuzetno svestrana ličnost, naučnik – doktor nauka, pedagog – profesor, rukovodilac… organizator raznih manifestacija i skupova, brižan otac, boem, kulinar, pjevač, veliki prijatelj i rođak”. Slijede tekstovi sjećanja: Slobodana Stojanovića, Maša Stojanovića, Gorana Akovića, Gorana Pajkovića, Momčila Moca Timotijevića, Budimira Kastratovića… Pregledni tekstovi i bogat fond fotografija, dizajnerski odlično urađenih i predstavljenih u ovoj knjizi, na upečatljiv način daju životopis profesora Čeda Veljića.
U svom sjećanju, prof. dr Vesna Simović Zvicer, Čedova koleginica sa fakulteta, posebno naglašava: “ Družeći se sa profesorom Veljićem, imala sam priliku da naučim mnogo o životu i vrijednostima na kojima treba da temeljim svoj profesionalni put. Čedo je imao mnogo vrlina, ali ga je u profesionalnom smislu posebno izdvajalo to što nije imao potrebu da se takmiči sa drugima niti da dokazuje da je bolji od njih”, dok prof. dr Mehmed Đečević Medo ističe još jednu prepoznatljivu crtu profesora Veljića: “ Posljednje što ću podijeliti u vezi profesorovog i mog odnosa je, možda, i najdirljivije. Nedugo nakon smrti mog oca, u prisustvu nekoliko ljudi koji su, hijerarhijski i administrativno, bili iznad nas dvojice, profesor je pohvalio moj rad, našu saradnju i dodao da prema meni ima i ‘pomalo očinski odnos”. Čedov brat Ranko samo još i dodaje: “Bio je bratski brat”!
Knjiga sjećanja na prof. dr Čeda Veljića čuva uspomene, izražava zahvalnost i pokazuje koliko je profesor Veljić bio cijenjen, omiljen i značajan u životima svojih prijatelja, kolega i rodbine. Ovo su uspomene koje se prenose dolazećim generacijama. Ovo je knjiga koja pokazuje da je Čedo Veljić ostao da živi. Životom zasluženo!
