ČEDO ĐUKANOVIĆ, ČUVAR CRNOGORSKOG ZNAMENJA – mr Željko Rutović
LIČNOSTI: ČEDO ĐUKANOVIĆ, ČUVAR CRNOGORSKOG ZNAMENJA
Sa visoko u rukama podignutom crnogorskom i slovenačkom zastavom, trčećim korakom u susret, dočekao nas je u Kranju Čedo Đukanović, dugogodišnji predsjednik Crnogorsko kulturnog – prosvjetnog i sportskog društva „Morača“ Kranj – Slovenija. Domaćinski, kako on to zna, na parkingu zgrade u kojoj živi dočekao nas je sa zastavama, crnogorskom kapom i zelenom majicom sa natpisom – Nikad više 1918. Njegova patriotska legitimacija sa kojom se ponosi. Nije krio emocije i radost u zagrljaju sa Alijom Šukuricom i Milankom Bunčić, uglednim i agilnim predstavnicima crnogorske zajednice – Društva „Montenegro“ grada Zagreba, sa novinarom Draganom Mitovim Đurovićem te autorom ovog zapisa. Komšijski, kao i pogledi slučajnih prolaznika, nijesu krili pozitivnu reakciju ovakvog, ne baš svakidašnjeg susreta. A i Čedo nije svakidašnji. Istina je, kod Čeda i ne može drugačije.
Čovjek iznikao iz dubine crnogorskog bića, njegove časti i dostojanstva, na svakom koraku drži do tradicije i običaja svoje rodne crnogorske grude. Svjedočanstva i primjeri su brojni. U svim situacijama i (ne)prilikama. Zna to već dugo decenija Kranj i Slovenija, zna to naša najšira dijaspora, zna to Crna Gora, znaju to njeni mnogi zvaničnici, znaju to svi oni kojima su sjećanje i poštovanje jača strana.
I naravno, treba to (za)pamtiti, sve njegove napore, aktivnosti, vrijeme i trud za čuvanje kulturnog i duhovnog identiteta Crne Gore, posebno dimenzionirane u vremenu obnove nezavisnosti Crne Gore .
A u klubu Društva „Morača“, osnovanog daleke1988. god. toplom kutku suterena zgrade u kojoj živi, svojevrsnom arhivu višedecenijskog rada – crnogorsko znamenje, artefakti, biblioteka, simboli priznanja, zahvalnice, fotografije, hronološke tačke susreta i sjećanja kojima je Čedo dao svoj nemjerljiv pečat, svoju emociju i šarm. Kutak toplote i neprekinute komunikacije sa maticom. Sve je na svome kao i uvijek kad je u pitanju patriotski odnos ove zajednice i ovog Društva prema Crnoj Gori. Listanje uspomena, nostalgičnih sjećanja, sjete i radosti, tišine i uzdaha, nastavljeno je u Čedovom porodičnom domu u kome nam je otvorio svoj besprijekorni dokumentaciono-novinski arhiv na više stotina stranica, na kome bi mu pozavideli mnogi pedantni arhivisti. A u tom istorijskom spomenaru od zaborava je otrgnuto značajno istorijsko parče vremena, događaja, aktivnosti Drustva „Morača“, i Čedove posvećenosti u zastiti imena i znamenja viševjekovne crnogorske bastine. Vrijedna građa za prigodna monografsko – publicistička štiva, zapisa o nama. No…ostaje nam urezana slika koju nosimo u portfelj sjećanja na ime i imena zaslužnika koji su časno obilježili jedno vrijeme. Otuda, svako bilježenje tih stranica je slika naše prošlosti i nas u njoj. Zbog nas i naše buducnosti.
Zahvaljujući Čedu i Društvu, Morača teče Slovenijom šireći dah i duh mjesta iz koga dolazi i snage koja je nosi. Morača „krvotok“ crnogorske dijaspore. Prolazili su kroz njen Klub mnogi, mnogi mnogo obećavali a samo rijetki obećano i ispunili. No…” svi oni dolaze i prolaze i proći će, samo je Crna Gora vječna”, kaže Čedo, onako iskustvom i mirom čovjeka koji je svojoj drzavi dao sve što je znao i mogao.
Prolaziće vremena, dolaziti nove generacije, donositi se novi planovi i strategije saradnje sa dijasporom, širiti se novi komunikacioni alati, ali ime Čeda Đukanovića ostaje primjerom onog izvornog tradicionalnog crnogorskog gostoprimstva koje sojski i čojski dočekuje, razgovara i prati svoga gosta. Ostaje Čedo imenom velikog crnogorskog patriote i bastadura, koji nikad i niđe nije uzmakao kad je ime Crne Gore bilo u pitanju.
Da je više takvih, koji bez interesa brane njenu duhovnost, ime, jezik i kulturu. A ko ne zna kako, neka se zapita kako bi Čedo reagovao. A Čedo – samo srčano, ljudski i crnogorsko patriotski.
I pozdrav i naš povratak, uz Čedov zagrljaj ispraćaj sa zastavama u rukama i crnogorskom kapom na glavi. Znamenja i ljudi. Ponos i čast!
