Gljive NP „LOVĆEN“ sa osvrtom na vrste koje su značajne sa aspekta zaštite – Dr Gordana Kasom

Gljive NP „LOVĆEN“ sa osvrtom na vrste koje su značajne sa aspekta zaštite

Tekst pripremila: Dr Gordana Kasom, samostalna savjetnica I – istraživač mikolog u Agenciji za zaštitu životne sredine Crne Gore

Zbog izuzetnih prirodnih i kulturnih vrijednosti centralni i najviši dio planinskog masiva Lovćen je proglašen nacionalnim parkom sa površinom od 6220 ha, i to u okviru Prijestonice Cetinje je 5650 ha, a Opštine Budva 570 ha. Nacionalni park ima i zaštitnu zonu koja obuhvata površinu od 8530 ha- u okviru Prijestonice Cetinje 5010 ha, Opštine Budva 2090 ha i Opštine Kotor 1430 ha.
Zbog životne strategije gljiva i njihove vezanosti za biljne organizme, njihovo bogatstvo i raznovrsnost na jednom području je upravo uslovljeno prisustvom različitih vegetacijskih pojaseva i bogatstvom različitih biljnih zajednica I tipova staništa. Osnovna karakteristika vegetacije Lovćena je njegova izrazita visinska raščlanjenost te prisustvo većeg broja vegetacijskih pojaseva na relativno malom prostoru što pogoduje razvoju specifične i bogate fungije. Na Lovćenu i njgovoj primorskoj podgorini može se jasno izdvojiti pet vegetacijskih pojaseva: eumediteranski- vrlo usko područje uz obalu mora (okolina Budve i Donji Grbalj) sa tipičnom mediteranskom zimzelenom vegetacijom, makijom; submediteranski- klimazonalna zajednica bijelog graba; mediteransko-montani pojas koga čini klimazonalna zajednica crnog graba koja se prostire i u kontinentalnoj podgorini Lovćena i visoko se penje uz padine planine; zatim klimazonalna zajednica bukove šume, koja se prostire do subalpijskog područja; te pojas planinskih rudina-goleti koje obrastaju najviše vrhove planine.
U okviru navedenih vegetacijskih pojaseva na prostoru NP „Lovćen“ u najvećem procentu su prisutne bukove šume koje čine oko 70% ukupne šumske površine. Na padinama Štirovnika i Jezerskog vrha prisutan je habitat sa subalpijskim borom munikom (Pinus heldreichii). Na nižim položajima nacionalnog parka, na samoj granici parka i u njegovoj zaštitnoj zoni, prisutne su šume submediteranskog i mediteransko-montanskog vegetacijskog pojasa, odnoso šume klimazonalne zajednica bijelog graba i klimazonalna zajednica crnog graba koja se prostire u kontinentalnoj podgorini Lovćena i visoko se penje uz padine planine. Ostalo su livadske zajednice, planinski proplanci, kamenjari i obradive površine.

Svi navedeni vegetacijski pojasevi na planinskom masivu Lovćena su veoma značajni za razvoj bogate i specifične fungije posebno zbog činjenice da se na relativno malom prostoru javljaju mediteranski, kontinentalni i subalpijski biljni elementi.
Takođe, u NP „Lovćen“, i njegovom zaštitnom pojasu, na većem broju lokaliteta (Ivanova korita, Blatšta, Njeguško polje, padine Jezerskog vrha) prisutna je kultura crnog bora (Pinus nigra). Na lokalitetu Blatišta, na veoma ograničenoj površini na nadmorskoj visini od 1300 m, prisutan je kultura bora krivulja (Pinus mugo); dok šumske kulture bijelog bora (Pinus sylvestris), smrče (Picea abies) i ariša (Larix sp.) nalaze se u istočnom dijelu zaravni Ivanova korita, na lokalitetu Rupe-Blatišta i Vrtače. I ove kulture su značajne sa aspekta diverziteta gljiva jer se u njima javljaju vrste koje su vezane načinom života za navedene biljne vrste- i to kao njihovi mikorizni partneri, razlagači uginulih djelova biljaka ili kao paraziti.

Do sada je u okviru nacionalnog parka Lovćen i njegovom zaštitnom pojasu konstatovano preko 300 vrsta gljiva. Međutim, u toku daljih istraživanja moguće je očekivati znatno veći broj vrsta s obrzirom na uslove i diverzifikaciju biljnih zajednica koje su prisutne na ovom području. Od do sada konstatovanih vrsta 14 je značajno sa aspekta zaštite. Naime, 11 vsta gljiva koje su prisutne na Lovćenu su zaštićene nacionalnim zakonom odnosno Rješenjem o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta (“Sl. list RCG”, br. 76/06), i nalaze se na Preliminarnoj crvenoj listi makromiceta Crne Gore, a to su: Amanita caesarea (Cezarovka, Blagva, Knjeginja, Jajača), Butyriboletus appendiculatus (Smeđa kraljevka, Šiljatonogi vrganj), Caloboletus radicans (Gorki vrganj), Hericium coralloides (Bukov igličar, Koraljasti igličar), Hygrophorus hypothejus (Pozna puževica, Kasna puževica, Borova puževica), Lactarius acris, Mutinus caninus (Pasji stršak, Pseća bestidnica), Rubroboletus rhodoxanthus (Žuto-purpurni vrganj), Rubroboletus satanas (Ludara), Suillus luteus (Maslenka, Prstenasta ovčarka), Tricholoma acerbum.

Vrste koje su značajne sa aspekta zaštite zbog svoje rijetkosti i ugroženosti, a koje nijesu stavljene pod nacionalnu zaštitu su: Amanita ovoidea (Jajasta muhara), Cortinarius rufo-olivaceus, Gyroporus castaneus (Kestenov vrganj) i Rubroboletus lupinus. Vrste Amanita ovoidea, Gyroporus castaneus i Rubroboletus lupinus nalaze se na Preliminarnoj crvenoj listi makromiceta Crbe Gore.
Neke od navedenih vrsta imaju i međunarodnu važnost zaštite kao što su Hericium coralloides, Hygrophorus hypothejus Gyroporus castaneus, Mutinus caninus, Rubroboletus lupines, Rubroboletus rhodoxanthus, Rubroboletus satanas koje se nalaze na Crvenim listama ugroženih vrsta većine evropskih zemalja.
Vrste: Butyriboletus appendiculatus, Hericium coralloides, Hygrophorus hypothejus i Suillus luteus su konstatovane u granicama nacionalnog parka; dok su vrste: Amanita caesarea, Amanita ovoidea, Caloboletus radicans, Cortinarius rufo-olivaceus, Gyroporus castaneus, Mutinus caninus, Rubroboletus lupines, Rubroboletus rhodoxanthus, Rubroboletus satanas su registrovane u zaštitnoj zoni parka.

U NP Lovćen prisutan je veliki broj jestivih vrsta gljiva od kojih su određene veoma česte kao što su: Ljetnji ili pravi vrganj (Boletus edulis), Lisičarka (Cantharellus cibarius), Jež gljiva (Hydnum rufescens), Vilin karanfilić (Marasmius oreades), Olovasta jajača (Bovista plumbea), Slinavka (Suillus granulatus), Sunčanica (Macrolepiota procera), Kračun, šampinjon (Agaricus urinascens), Rudnjača ili livadski šampinjon (Agaricus campestris), Bukovača (Pleurotus ostreatus), Stožasti smrčak (Morchella conica).
Od ljekovitih vrsta po brojnosti plodonosnih tijela se ističe Trametes versicolor (Ćuranov rep) koja raste na mrtvom drveću velikog broja listopadnog drveća. Rijetko se javlja na četinarima. Ova vrsta zahvaljujući ljekovitim svojstvima koristi se u kineskoj narodnoj medicini nekoliko hiljada godina. Koristi se za liječenje pluća i disajnih organa, bolesti jetre, popravlja imunitet, poboljšava varenje. Od ljekovitih vrsta u parku značajno je prisustvo česte vrste Fomes fomentarius (trud) i vrsa iz roda Ganoderma.
U nacionalnom parku veoma su česte i vrste koje su smrtno otrovne kao što su: Panterova muhara (Amanita pantherina), zelena pupavka (Amanita phalloides).
Treba istaći i činjenicu da su na području NP Lovćen identifikovani značajni faktori koji ugrožavaju diverzitet gljiva, ali i uopšte, cjelokupni biodiverzitet područja. To su sljedeći faktori: sušenje bukovih šuma; šumski požari; nekontrolisana sječa bukovih i hrastovih stabala; aeropolucija. Da bi se zaštitile gljive kao i njihova staništa na ovom području neophodno je sprovesti zaštitne mjere koje će obezbijediti suzbijanje i ublažavanje faktora koji utiču na proces sušenja bukovih sastojina te srovesti i izvršiti mjere uzgoja i pošumljavanja u bukovim sastojinama koje su zahvaćene procesom sušenja. Treba izvršiti pošumljavanje opožarenih područja na Lovćenu i uspostaviti adekvatnu zaštitu od požara kroz redovno nadgledanje i blagovremeno reagovanje. Potrebno je edukovati i lokalno stanovništvo u vezi prevencije od požara. S adekvatnim zaštitnim mjerama znatno bi se uticalo na popravljanje stanja biodiverziteta na području NP Lovćen.

ZNAČAJNE VRSTE GLJIVA SA ASPEKTA ZAŠTITE

Amanita caesarea (Cezarovka, Blagva, Knjeginja, Jajača)
Zaštićena je zakonom u Crnoj Gori; nalazi se na Preliminarnoj crvenoj listi makromiceta Crne Gore; takođe je shodno kategorijama IUCN-a (međunarodni standard za izradu nacionalnih Crvenih lista- IUCN, 2001), procijenjena kao ugrožena vrsta (kategorija EN – endangered) kriterijum A3ad.
Vrta raste u listopadnim šumama, u mikorizi sa listopadni drvećem naročito sa hrastovima (Quercus spp.) i kestenom (Castanea sativa).
U Crnoj Gori A. casarea je do sada zabilježena u zoni mediterana i submediteranu, kao i u termofilnim hrastovim šumama u kontinentalnom dijelu Crne Gore, i to na većem broju lokaliteta. Razlog ugroženosti je prije svega sakupljanje plodonosnih tijela za hranu na nedovoljno veliku populaciju vrste.
Na Lovćenu vrsta je registrovana do sada u šumi cera (Quercus cerris) u zaštitnoj zoni NP Lovćen.

Amanita ovoidea (Jajasta muhara)
Nalazi se na Preliminarnoj crvenoj listi makromiceta Crne Gore Vrsta gradi mikorizne asocijacije sa borovima, kao i zimzelenim i listopadnim hrastovima. Prisutna je u listopadnim i četinarskim šumama, raste na krečnjačkim, pješčanim i alkalnim tlima. Ćešća u mediteranskom region.
U Crnoj Gori do sada je zabilježena u mediterana i submediteranu, u asocijaciji sa borovima, hrastom i grabom, na manjem broju lokaliteta. Razlog ugroženosti je malobrojnost populacije.
Na Lovćenu vrsta je registrovana do sada u šumi cera (Quercus cerris) u zaštitnoj zoni NP Lovćen.
Butyriboletus appendiculatus (Smeđa kraljevka, Šiljatonogi vrganj)
Zaštićena je zakonom u Crnoj Gori; nalazi se na Preliminarnoj crvenoj listi makromiceta Crne Gore.
Živi u listopadnim šumama, pored listopadnog drveća: bukve (Fagus sylvatica), hrastova (Quercus spp.), na blago kiselom zemljištu, sa tendencom ka termefilnim šumama mediteraskog i submediteraskog područja.
U Crnoj Gori vrsta je do sada registrovana na manjem broju lokaliteta.
Razlogi ugroženosti su sakupljanje plodonosnih tijela za hranu na nedovoljno veliku populaciju vrste.
Na Lovćenu, vrsta je konstatovana do sada na dva lokaliteta, na ulazu u nacionalni park ispod lijeske (Corylus avellana) (zaštitna zona NP „Lovćen“); i u NP „Lovćen“, na putu prema selu Majstori, u bukovoj šumi.

Caloboletus radicans (Gorki vrganj)
Zaštićena je zakonom u Crnoj Gori; nalazi se na Preliminarnoj crvenoj listi makromiceta Crne Gore.
Živi u listopadnim šumama, u mikorizi, naročito sa hrastovima (Quercus spp.), i to sa Q. ilex, Q. faginea i Q. robur, isto tako sa kestenom (Castanea sativa), i mnogo rjeđe pored bukve (Fagus sylvatica); preferira suva i krečnjačka zemljišta.
U Crnoj Gori vrsta je do sada registrovana na manjem broju lokaliteta. Razlog ugroženosti je malobrojnost populacije.
Na Lovćenu vrsta je konstatovana u selu Bjeloši, pored hrasta (zaštitna zona NP „Lovćen“).

Cortinarius rufo-olivaceus
Živi u listopadnim šumama, ispod listopadnog drveća: hrastova (Quercus spp.), i bukve (Fagus sp.) na krečnjačkom supstratu. Prisutna je u Evropi, nije česta vrsta.
U Crnoj Gori vsta je do sada registrovana samo na jednom lokakitetu; na Lovćenu, Poljana, u hrastovo-grabovoj šumi. Razlog ugroženosti je malobrojnost populacije.

Gyroporus castaneus (Kestenov vrganj)
Nalazi se na Preliminarnoj crvenoj listi makromiceta Crne Gore. Raste u listopadnim i četinarskim šumama, posebno ispod hrastova (Quercus spp.). Rijetka vrsta.
U Crnoj Gori vrsta je do sada registrovana na manjem broju lokaliteta. Razlog ugroženosti je malobrojnost populacije.
Na Lovćenu vrsta je konstatovana u selu Bjeloši, pored hrasta (zaštitna zona NP „Lovćen“).

Hericium coralloides (Bukov igličar, Koraljasti igličar)
Zaštićena je zakonom u Crnoj Gori; nalazi se na Preliminarnoj crvenoj listi makromiceta Crne Gore.
Živi u starim listopadnim šumama, i listopadnim šumama prašumskog tipa kao saprob na drvnim ostacim uginulog biljnog materijala, najčešće bukve (Fagus sylvatica), na palim deblima, ali i panjevima, veoma rijetko na odumrlim ostaciima drugih vrsta listopadnog drveća npr. hrastova.
U Crnoj Gori vrsta je do sada registrovana na na manjem broju lokaliteta. Razlogi ugroženosti su: manjak ili potpuni nedostatak krupnih ostataka uginulog biljnog materijala listopadnog drveća (debala, trupaca, panjeva), posebno bukve (Fagus sylvatica), te starih stabala u listopadnim šumama zbog neodgovarajućeg upravljanja, kao i premalo površine pod šumama prašumskog tipa (ekološki zdrave šume), kao i malo površine pod starim šumama; te malobrojnost populacije.
Na Lovćenu vrsta je konstatovana u okviru granica NP “Lovćen”, na bukovoj ležavini, ali nije česta.

Hygrophorus hypothejus (Pozna puževica, Kasna puževica, Borova puževica)
Zaštićena je zakonom u Crnoj Gori; nalazi se na Preliminarnoj crvenoj listi makromiceta Crne Gore.
Vrsta živi u crnogoričnim šumama u mikorizi sa različitim vrstama borova (Pinus spp.).
U Crnoj Gori vrsta je do sada registrovana na pet lokakiteta. Razlog ugroženosti je malobrojnost populacije.
Na Lovćenu vrsta je registrovana na jednom lokalitetu u kulturi crnog bora (Pinus nigra) u NP “Lovćen”, na Ivanovim koritima.

Lactarius acris
Raste u listopadnim šumama na krečnjačkom terenu, najćešće u mikorizi sa bukvom (Fagus sylvatica), rjeđe sa hrastovima (Quercus spp.).
U Crnoj Gori vrsta je do sada registrovana na manjem broju lokaliteta. Razlog ugroženosti je malobrojnost populacije.
Na Lovćenu vrsta je konstatovana u bukovim šumama nacionalnog parka.

Mutinus caninus (Pasji stršak, Pseća bestidnica)
Zaštićena je zakonom u Crnoj Gori; nalazi se na Preliminarnoj crvenoj listi makromiceta Crne Gore.
Raste na vlažnom zemljištu, bogato humusom, obično u listopadnim šumama, parkovima, baštama, često oko panjeva u truljenju.
U Crnoj Gori vrsta je do sada registrovana na manjem broju lokaliteta. Razlog ugroženosti je malobrojnost populacije.
Na Lovćenu vrsta je registrovana na jednom lokalitetu u selu Gornič, u listopadnoj šumi hrasta i graba (zaštitna zona NP „Lovćen“).

Rubroboletus lupinus
Nalazi se na Preliminarnoj crvenoj listi makromiceta Crne Gore. Živi u listopadnim šumama, ispod listopadnog drveća: kestena (Castanea sativa), hrastova (Quercus spp. – posebno ispod Q. suber – hrast plutnjak i Q. Ilex – česvina, hrast crnika), tipična za mediteranski region, a javlja se zajedno sa Rubroboletus satanas, Suillellus luridus, Suillellus pulchrotinctus.
U Crnoj Gori vsta je do sada registrovana na na manjem broju lokaliteta. Na Lovćenu je registrovana u selu Gornič u hrastovo-grabovoj šumi. Razlog ugroženosti je malobrojnost populacije.

Rubroboletus rhodoxanthus (Žuto-purpurni vrganj)
Zaštićena je zakonom u Crnoj Gori. Živi u listopadnim šumama, u mikorizi posebno sa hrastovima (Quercus spp.) i bukvom (Fagus sylvatica). Indiferentna je prema supstratu, mada je više frekfentna na slabo kiselom zemljištu, u mediteranskom regionu..
U Crnoj Gori vrsta je do sada registrovana na manjem broju lokaliteta. Razlog ugroženosti je malobrojnost populacije.
Na Lovćenu vrsta je registrovana na jednom lokalitetu: selo Gornič, u šumi hrasta- cera (Quercus cerris) (zaštitna zona NP „Lovćen“).

Rubroboletus satanas (Ludara)
Zaštićena je zakonom u Crnoj Gori; nalazi se na Preliminarnoj crvenoj listi makromiceta Crne Gore.
Živi u listopadnim šumama, na krečnjačkom terenu, u mikorizi sa bukvom (Fagus sylvatica) i hrastovima (Quercus spp.- posebno sa Q. ilex, Q. robur i Q. faginea), rjeđe se javlja sa kestenom (Castanea sativa).
U Crnoj Gori vrsta je do sada registrovana na manjem broju lokaliteta. Razlog ugroženosti je malobrojnost populacije.
Na Lovćenu vrsta je registrovana do sada na jednom lokalitetu: selo Gornič, u šumi hrasta- cera (Quercus cerris) (zaštitna zona NP „Lovćen“).

Suillus luteus (Maslenka, Prstenasta ovčarka)
Vrsta je zaštićena zakonom u Crnoj Gori. Živi u nizijskom i planinskom regionu, u crnogoričnim i mješovitim šumama, u mikorizi isključivo sa različitim vrstama roda Pinus (borovi). Kod nas se najčešće javlja u simbiozi sa crnim borom (Pinus nigra), bijelim borom (Pinus sylvestris), i rjeđe sa borom krivuljom (Pinus mugo).
U Crnoj Gori vsta je dosada registrovana na manjem broju lokaliteta. Razlog ugroženosti je veliki pritisak sakupljanja plodonosnih tijela za hranu na nedovoljno veliku populaciju.
Na Lovćenu vrsta je registrovana do sada na dva lokalitetu u NP „Lovćen“: Ivanova korita, u kulturi crnog bora (Pinus nigra) i Blatišta: kultura bora krivulja (Pinus mugo).