STAMENA Jelene Vušurović

Stihovima posvećenim Crnogorki ženi, kčerki, pismom majci, crnogorskog pjesnika Gordana K. Čampara prekunuta je galerijska  tišina u Spomen kući vojvode Gavra Vukovića u iščekivanju svečanog otvaranja izložbe slika akademske slikarke Jelene Vušurović:

Jelena, Crnogorka stamena;

…ne zovite je slabom

jer slabost ne nosi život kroz oluje

ne zovite je krhkom

krhkost ne pridržava nebo kada se ruši…

 Jelena, šćer privržena;

…topla riječ, kad duša zaboli

jedina nada, kada se nebo zamoli

razlog; za korak još jedan, kada je teško

podrška za pute koji se čine predaleko…

 …pišem ti, pišem ja starice često

napišem pa pogužvam

ponekad i ove gorke kaplje s lica

pojedu to mastilo i papir žut…

U uvodnoj riječi, rukovodilac Spomen kuće Maja Lutovac, je uz pozdrave prisutnima, među kojima je  bio i predsjednik Opštine Đole Lutovac ujedno i domaćin predstavnicima Udruženja Crnogoraca iz Crvenke koji su u zvaničnoj posjeti Opštini Berane, izrazila zadovoljstvo što Njegoševe dane kulture u organizaciji JU Centar za kulturu, obilježava izložba slika Jelene Vušurović sa tako važnom  likovnom temom; ženom pod naslovom: STAMENA.

Prisjetila se i biografskih podataka umjetnice podvlačeći: Imala je veliki broj samostalnih i kolektivnih izložbi u Crnoj Gori i inostranstvu. Sve njene izložbe nose vrlo upečatljive i snažne nazive, pa se može zaključiti o kakvoj umjetničkoj energiji je riječ, „Žena“, „Flame“, „Mati“, „Bik“…ističući Jelenin humanitarni rad i organizaciju likovnih radionica za djecu.

Prof. dr Draško Došljak u osvrtu CRNOGORSKE STAMENE   JELENE VUŠUROVIĆ kaže:

Kada je Petar II Petrović Njegoš napisao stih: „Dok evo ti divne vile lakim krokom đe mi leti  – zavid’te mi, svi besmrtni, na trenutak ovaj sveti”, u najljepšoj  ljubavnoj pjesmi   naše književnpsti – „Noć skuplja vijeka”, i onaj u „Gorskom vijencu”: „Kad je viđu đe se smije mlada, svijet mi se oko glave vrti”, znali smo da je žena Crnogorka  svojom ljepotom obezbijedila vječnost. Ali, lik žene Crnogorke u Njegoševom književnom djelu  je i simbol hrabrosti, ljubavi, časti, istrajnosti i stamenosti.  Njegoševa slika žene potvrđuje da se veličina jednog naroda  mjeri  njegovim junacima, ali i  majkama, sestrama, suprugama i ćerkama koje stoje iza, pored i ispred njih. To je snaga za opstanak porodice, tradicije, naroda i države.

Večerašnja izložba cijenjene slikarke Jelene Vušurović potvrđuje da je umjetnost  način da se izraze osjećanja, misli i pošalju poruke , ali ne riječima nego bojom – snagom boje. Slikarska platna Jelene Vušurović, vidno je,  predstavljaju svijet žene Crnogorke, njene emocije, snage, ponosa, stamenosti i bogate tradicije. Posmatrajući njene slike vidimo  ženske likove, ali  i čitavu istoriju, kulturu i život jednog naroda i jedne države.

Žene Crnogorke na  Jeleninim platnima djeluju stameno, ponosno i snažno. Njihova lica, pogledi i stav kao da pričaju priče o prohujalim  vjekovima, o ljubavi, čekanju, patnji, majčinstvu, odricanju i bojevima i ratovima. U njihovim očima prepoznajemo  čežnju i tugu zbog svega što su izgubile,  snagu da nastave dalje i ljubav koju daruju novom danu. One ne govore mnogo, ali i ne  ćute,  njihovi pogledi prenose snažne poruke: žena može biti nježna, a istovremeno neizmjerno hrabra. Na njihovim licima nema osmjeha, ali ima veselosti srca.

Sa  Jeleninih slikarskih platana ne gledaju nas samo žene, gledaju nas ponos, istorija i duša Crne Gore. Svaki njihov pogled jedna je priča, svaka bora jedna uspomena, a svako lice svjedočanstvo o vjekovima, o crnogorskom kamenu i plavetnilu neba.  Njihova lica ne traže divljenje, nego razumijevanje i poštovanje. Na platnima  Jelene Vušurović živi žena koja je znala da ćuti, ali nikada da zaboravi ko je i odakle je. Zato: Boje na platnu prolaze, ali stamenost Crnogorke ostaje vječno. Ostaje na svakoj kamenoj litici, klancu, kanjonu, ravnici, u brzaku rijeke i burnom moru. Na granici –  braniku dostojanstva!

Snažne poruke Jeleninih slika osjećamo i u rečenicama: Crnogorka je pjesma ispisana kamenom, hljebom, nježnošću i ponosom – pjesma koju vrijeme ne može izbrisati dok god se pamti majčin pogled, sestrina nježnost, ćerkina privrženost, čuva ognjište i poštuje ženska žrtva, živjeće i duša Crne Gore.

Na  Jeleninim platnima nijesu samo  likovi žena, već čitava Crna Gora – njeni vjekovi, njena snaga i njena neugasiva stamena duša, njena istorija i geografija, etnologija i tradicija. Na njima vidimo i takvo Berane!

Neka nas, i u susret Njegoševom danu,  i stalno, prate  ljepota i snaga Njegoševih riječi i stamenost i otmjenost crnogorske žene sa platana slikarke Jelene Vušurović. Budimo stameni kao Stamena Jelene Vušurović!

U vidljivo emotivnom stanju autorka je pozdravila prisutne:

Nalazim se večeras  u čarobnoj Kući vojvode Gavra Vukovića a izlagati u prostoru koji odiše tolikom istorijom, tradicijom i posebnom energijom za svakog umjetnika je neopisiva čast, ali i duboko emotivno iskustvo. Zidovi ove kuće kao da su mojim radovima dali neku novu, posebnu toplinu.

Ipak, ono što ću zauvijek pamtiti i nositi sa sobom nijesu samo prelijepi kadrovi izložbe, već ljudi. Hvala vam na nevjerovatnom gostoprimstvu, iskrenim osmijesima, dugim razgovorima i otvorenom srcu kojim ste me dočekali. Učinili ste da se u Beranama osjećam ne kao gost, već kao neko svoj, među prijateljima.

 Od srca hvala divnom timu iz Centra za kulturu Berane i svima koji su učestvovali u organizaciji, na svakom detalju, pažnji i ljubavi koju su utkali u ovo veče. Hvala i svakom posjetiocu koji je došao, zastao ispred mojih radova i podijelio sa mnom svoju emociju – zbog takvih trenutaka umjetnost i postoji.

 Odlazim iz Berana puna inspiracije, zahvalnosti i neke tihe radosti, sa čvrstim obećanjem da ću se ovom gradu i ovim divnim ljudima uvijek rado vraćati.

 Hvala vam na svemu, od srca!

Posebna zahvalnost ide Irvinu Masličiću, koji je podstakao moju posjetu Beranama, predsjedniku opštine Đolu Lutovcu, profesoru  Drašku Došljaku i književniku Gordanu Čamparu, koji su svojim prisustvom i riječima obogatili moju izložbu.

„Stamena” leži u čvrstini i postojanosti, a upravo je to Berane pružilo, zajedno sa predivnim ljudima iz Centra za kulturu.

Njihova toplina, gostoprimstvo i iskrena posvećenost umjetnosti učinili su da se ovdje osjećam kao kod kuće. Ovakvi susreti i podrška daju poseban smisao mom stvaralaštvu i podsjećaju na to koliko je važna kulturna povezanost među ljudima. Radujem se novim zajedničkim projektima i ponovnom susretu u ovom gradu koji čuva duh tradicije i umjetnosti.

Berane, ostavili ste trag u mom srcu.

Odjavljujući oficijelni program otvaranja uz poziv da se posjetioci pridruže koktelu  moderatorka večeri je napomenula: Izložba će biti otvorena do kraja mjeseca, ovom postavkom slika ćemo dočekati i tradicionalnu manifestaciju „Nedjelja Gavra Vukovića, u čast nasljeđa vojvode“ koju počinjemo 23. novembra baš u ovoj galeriji.

Na kraju ovog izvještaja, dolazimo do zaključka: STAMENA Jelena u zagrljaju STAMENIH Berana.

odgovor.me