KOLUMNA

Marko i Bato Nije lako voljet grudu rodnu, nije, treba imat dušu, kad ti je pomenu da zaigra grkljan, da

  SLAVE I POBJEDNICI I POBIJEĐENI, A TUGUJU SAMO MAJKE   Popovi molitve, generali oruđe a sirote majke sinove, samo

PROZOR Život uvijek po pravilu stane u jednu minutu, ali to biće tek sazna kada se to primakne toliko blizu,

Trpeza, na njoj topao hljeb, zeljanica smotana vještim rukama domaćice, komad sira, ćevapi dobijeni preko veze u svježem stanju, kao

Subota, vrijeme turobno, sitna kišica podsjeća na ostatke zime iako je april u velikoj mjeri poodmakao. U društvu sa Brankom

JOKA A mogla se zvati i drugojačije, možda, Nada, Milosija, Labuda, Ljubica, Vera, Dragica, Koviljka, Danica, Darinka, Saveta, možda i

Mart, te davne 1972. godine, donio je strah, smrtne ishode u mnogo većem procentu, ali je ima samo jednu istinu,

DAN ZAGRLJAJA Zašto samo danas, kada je sve to što u njemu stane, vrijedno toliko, da se pamtiti mora. Pa