FESTIVAL KRATKE KNJIŽEVNE FORME ZATON 2020 – Dragana Petrić Đokić – Oče
OČE
Bliži se ponoć, teška kao ono veče
Na počinak trebao si poći
Kazaljke teške u sekundi stale
Otac te zove, majka mi reče.
Pružio mi ruku, stisnuo zube
Nisi pomilovao kćer,
Tražio pomoć, rušio prkos
Osjetivši sud,vidjevši zver.
Danas tih sedam godina
Ko sirena bruje u glavi
Hladan znoj pokislu dušu davi
“Odlazim” reče na posletku
I bolnu ruku nasloni na kćeku.
Znaš šta..tata?
Magla mi teška vidik obuhvata.
Teško je, teško, Oče
Kad sjećanja porazom te koče.
Dragana Petrić Đokić
