Božidar Proročić – PRIKAZ PJESNIŠTVA NIKOLE ĐURETIĆA

U sklopu Crnogorsko-Hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam: Nikolu Đuretića

Priredio Božidar Proročić

NIKOLA ĐURETIĆ

POTOMAK ZAČUĐENA KLASA

Potomak sam začuđena klâsa
i ravnice što diše mirno u srpnju
te bremenite, masne crnice
i zlatna vonja lipe što u svakom je
ravničarskom koraku
i s prstohvatom zlatna praha
panonske stepe na usni
bio sam pjesma razuzdana
koju pjevalo se u mnogim krajevima
na bijelim lađama prekomorskim
brzim kao vode rijeke s proljeća
o, bio sam lasta u nisku letu
i bogati salaš s konjima vranim
i plod dunje na ormaru
bio sam slika Sv. Jurja
u kući svojih predaka
i molitva njihova sveta
i riječ još neizgovorena
i to sam bio, i prvi grijeh
i zmija i jabuka
što sve nisam bio?
ja sam skuhao poparu
koju su mnogi kúsali
na dan kada je Babilon pao
sâm sam započeo Kineski zid
sa sjevera
bio sam prvi vjernik
u Dijaninu hramu u Efezu
ondje sam i dočekao kraj sušenja grožđa
ili je to bilo u Smirni
s istoka sam donosio darove
zamotane u svilu otetu iz
porculanske kule Nanking
u Sardu sam tu istu svilu
zamijenio za komad drveta s korablje
što se u mojim bisagama
smrvio u zlatni prah
koji sam iskoristio da bih
potkupio nekog sultana i
gledao Turke kako ruše svjetionik
kod Rodosa, potopivši pri tome
barem sedamnaest galija
u Angliji sam u jednoj noći
općio s tri kćeri slijepa starca
koji me nadigrao u šahu
u Walesu sam sjedio za
okruglim stolom kralja Arthura
i s Merlinom pio čaj od metvice
s Boadiceom dizao ustanak
protiv prgavih Rimljana
s Avarima se spustio u Panoniju
i borio se ondje s Ilirima i Keltima
sve to sam činio i još mnoge ludosti
i bio sam sretan
jer bilo je dobro tako
mirio se sa svojim nemirima
podastirao srce na pladnju od staroga srebra
u sitnim komadićima dijelio ga
slučajnim namjernicima
sa svih strana svijeta
a sada, kada je sve to već zapisano
što mi je činiti s tom pričom
u kojoj nema smijeha, radosti, ni spokoja
a ni glavni lik se ne nazire?
Jer ja sam ipak samo
potomak začuđena klasa
i ravnice što diše mirno u srpnju
i ništa više
(Iz zbirke Male smrti ptica,, 2008.)

DANAS SE NE SJEĆAM, A JUČER JE KIŠILO

Uroniti u zemlju masnu, svetu
biti ti sjeme, klica
biti rôd i pokoljenja što će doći
ima li išta svetijeg od tvojega nevina lica?
zagaziti duboko u tvoju modrinu
od česmine i algi postelju prostrti
jaru i kliktaj galeba i lebić u dušu zatočiti
od Zdravo Marija hljeb kruha načiniti
vinom i uljem ga poškropiti
i leći u tvoje krilo o smiraju dana
kada maestral uniđe u krv i ondje se pritaji
a rumena kugla bez daha u stari trs uroni.
jer korijen neće u blatni treset
u snove sive daždom raskvašene
ne ćúti ovaj jezik što tvoju patnju šuti
što ne poznaje riječi carcej, garbin, žižula
grancigula, gregada, fritula
što muca tvoj ponos i tvoju sreću mûti.
stoga ću prije sna što hrli u stari salaš
u pješčani sprud i strnjiku ravnice
u valu i maslinu, u sklopljene očeve ruke
i materino staračko, vremešno lice,
u molitvu i kletvu te izvjekovane starice
tek reći: za sve vam hvala, ali ovdje više ne mogu
razvit ću jedra i pomoliti se Bogu
i prema jugu usmjerit ću svoje oštro kormilo jer
danas se ne sjećam, a jučer je kišilo.
London, 1999.
(Iz zbirke Kao zvuk otoka, 2006.)

SUTRA

1.
sutra, kada budeš zagledan
u onu daleku obalu
onkraj bešćutne rijeke
za tobom će ostati
samo zarasli putovi
i neke strane adrese
što podsjećaju na
Hitchcockove filmove
ili tv serije o ostarjelu
istražitelju nejasnih smrti
2.
sutra kada budeš zagledan
u ono nešto što mjera je
našega ovostranog postojanja
koračat ćeš tiho pokraj
toga otvorenog balkona
s kojega se neće vidjeti
ni dijete ni naranča
s kojega će i daleki vlak
iza zida od crvene opeke
biti posve nevidljiv

3.
sutra, kada budeš spreman
znaš da nećeš znati
ostavljaš li išta smisleno
i je li te stari pas
uopće prepoznao
na kućnu pragu koji si
prekoračio prerano
da bi mirna srca mogao reći:
laka vam noć, ravničari
(Iz zbirke Jesenji prozor,, 2012.)

KORAČAJTE TIHO

kada usnem
snom mirisnim
od zvijezda i
slavonske javorovine
koračajte tiho
pokraj mojega prozora
iza kojega će
bezimeni neki ljudi
spaljivati sve moje
još nenapisane knjige
kada usnem
snom mirisnim
od zvijezda
koračajte tiho
(Iz zbirke „Jesenji prozor“, 2012.)

XXXII.

Ovo je moja ljubav. Nije to velika ljubav
ali je iskrena i do kraja
kao rijeka što se smireno podaje moru
i postaje drugo.
Ovo je moja bol. Dobra je to bol
kao noć što će potrajati
do prvog jutarnjeg svjetla
i nestati s ranim proljetnim srhom.
Ovo je moja pjesma. Napisana tebi,
jedina, pjesma što leti u visine
poput jastreba kokošara
na krilima od zraka i sunca.
Ovo je moj oproštaj. Tužan je to oproštaj
što će ostati među nama
u proljetnu lahoru, zauvijek,
do kraja mojih dana.
(Iz zbirke „Odlazak/Oproštaj“, 2017.)

Nikola Đuretić rođen je u Osijeku 1949. godine. Piše prozu, poeziju, oglede i feljtone. Radio je u nakladništvu kao urednik te više od dvadeset godina kao novinar i urednik BBC-ja u Londonu. Bio je i dugogodišnji urednik kultnog kazališnog časopisa Prologa. Uređivao je i časopis DHK Republiku. Dvanaest godina bio je članom Povjerenstva za Zagrebačke književne razgovore, a četiri godine obnašao je i dužnost predsjednika Povjerenstva. Kao autor potpisuje tridesetak knjiga. Za svoj rad dobio je niz domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja (M. Marulić, K. Š. Gjalski, Visoka žuta žita, Josip i Ivan Kozarac, HIA, HAZU, Vladimir Devide, Merit Award ITO EN i druga), a za svoj prinos hrvatskoj kulturi godine 1998. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Pojedina djela prevođena su mu na engleski, njemački, francuski, japanski, španjolski, bugarski, poljski, rumunjski i druge jezike. Član je Društva hrvatskih književnika
i Matice hrvatske. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.