Milenko Miro Šarac – SAMO MALO MANJE
SAMO MALO MANjE
Evo, prošlo je skoro pet godina od kada je moj samohrani stric Radivoje prepisao svu svoju imovinu u M. Centru za socijalni rad i otišao u Risan, u starački dom . I baš prošle nedjelje, uoči Mratinjdana, išao sam da ga posjetim. Ako ćemo pravo i nema nikoga prečeg od mene.
Uvijek je bilo nečeg šeretskog u stricu Radivoju. I dalje je dobro raspoložen, milo mu što sam došao, ali mi kaže puno zamjera, što sam se pogospodio, što ne idem u M., „tvoj pokojni otac je bio dobar radnik, ti si mi veli, nekako postao pravi intelektualac“. I kako izgovori tu riječ poče nekako zagonetno da se smješka. No, vidjeći moju znatiželju poče da priča: „Kada se Zorka Grozdanina u Beogradu udala za asistenta na Mašinskom fakultetu, neko je donio glas, gore u Brda: – Udala se za intelektualca. I zaista, Grozdana je danima nosila neki isječak iz „Politike“, na kome je pisalo da taj i taj, toga i toga dana brani neku tezu , te da se izvještaj komisije kojom tu tezu ocjenjuju nalazi neđe u nekoj biblioteci. No nisu baš svi Brđani znali šta je to intelektualac. Ono klasično objašnjenje da je to pametan i školovan čovjek, bili su uvijek spremni da opovrgnu pričom, po kojoj je sin nekog tamo iz Brda, baš sve to, ali eto, niko ga ne zove –intelektualac. Trebalo je to nekako bolje pojasniti, narodskije, ma da svima bude jasno. I onda, opet pogana Neda, a koja bi druga, nađe priliku da upita neku Brđanku, koja je preko zime išla kod đece u Beograd i otuda svakake priče donosila, da joj objasni šta je to intelektualac. Veli, ako ona ne bude znala, onda neće niko. A ova joj ko iz topa odgovorila:
– Ma , to su ti oni što imaju penis!
Neda, samo što se nije obeznanila, pa je upitala.
-A, šta ti je sad to?
-A, ti kobajagi ne znaš. To ti je isto ko ona stvar u naših ljudi, samo puno manje.“
I tu se stric Radivoje grohotom nasmija. I ne reče mi kako je to ona Brđanka znala.
Nije, nije izgleda loše stricu Radivoju u staračkom domu.
