Žaklina Bagaš – I SUZE SU RIJEČI

I SUZE SU RIJEČI

Rodilo se nešto u meni, strano i tuđe,
sašaptano glasom prosjaka umirućih ulica,
korakom tužnih stopala, tumaraju riječi.

Rodilo se nešto u meni, prezreno i prazno,
od juče u blijedom poniranju sjutra,
vjetru, dolinom sjećanja predato.

Rodilo se nešto u meni, oporo i gorko
stopljeno u bujici praznih nadanja,
lažnih osmjeha zamišljenih prolaznika.

Rodilo se nešto u meni, drhtavo i ustreptalo,
kao uzdah poslednjeg zagrljaja jeseni,
otrgnutog vremenu, suzom odćutanog.

I ako znam, rano moja, i suze su riječi.