Darko Drljević – RAT SE ODAVNO ZAVRŠIO, A ĐEDA MI JOŠ NEMA / Gordan K Čampar/
„Sizif je gurao kamen, Hrist je nosio krst, a ja crtam, crtam“, tako obično kaže umjetnik čiji izrazi idu od slikarskih tehnika, do sculpture, preko likovne forme – karikature, gdje je njegova maestralnost najvidljivija, sve to začinjeno sa po nekim aforizmom, koji su u stvari nastavak priča koje ljubiteljima umjetnosti donosi svako njegovo djelo ponaosob.
Baveći se karikaturom, postao je kolekcionar, imozantnog broja nagrada, u ovom trenutku uveliko je nadmašena brojka od 200 nagrada, među kojima i „Ošišani jež“, / Beograd 1994./ Dovoljno je reći samo samo „Pjer” i to jedan put bronzani /Beograd 1995./, srebrnog sjaja su bili oni iz 2002. i 2004. godine. Sjaje medalje iz Tokija 1997. i 1999. U ruke su mu stavili i „Klasovo majstorsko pero“ u Kruševcu 2002. „Grand prix“ nagrada, /Pljevlja 2004. Zagreb 2008. Braila 2011./. Glavu je obezbijedio sa nekoliko „Zlatnih kaciga“, među kojima i ova iz 2020. A onih, posebnih, specijalnih, vrhunskih, najboljih, počasnih, od Prokuplja, Tolentina, Seula, Antverpena, Minhena, Kovina, Skoplja, Danilovgrada, Cunea, Teherana, Bakua, Calarasija, Buenos Ajresa, Zagreba, Karare, Bjelovara, Štutgarta, Istanbula, Torina, Montreala, Sinaloe, Pekinga, Bukurešta, Budimpešte, Santa Klare, Meksiko Sitija i tako u nedogled, pune stalaže.
Njegova brutalnost, na ivici revolucije, karikaturu postavlja na braniku vrijednosti, njima ispravlja iskrivljeni svijet, šalje poruke zamotane u istinu, a to sve objašnjava njegovo prisustvu u Svetskoj antologiji karikature, gdje se mjesto ne nalazi slučajno.
Kratkom pričom, nudi stvarne slike, sa duboko smislenom formom i porukom.
U stripu, dijalogom između zamišljenih „stvarnih“ likova pojašnjava, trenutak.
Ilustracija je toliko precizna, da se u nekim slučajevima knjiga i ne treba otvarati, dovoljno je rečeno koricama.
Skulpturom nudi jako različit sadržaj, od anatomskih tema, apstrakcija, do stvarnih likova i pojava u predhodnom periodu.
Na slikama preovlađuje žestoko prisustvo jakog kolorita, ne vezujući se šta će osvanuti na platnu.
Rado se vraća svom Kolašinu, /rođen 1962./gdje organizuje Internacionalni festival karikature. Jedan je od osnivača „Amaterskog pozorišta“ u Kolašinu, gdje je sa predstavom „Conekt“ i dobio nagradu za najbolji autorski tekst.
Od davne 1985. kada su objavljeni njegovi radovi u „Omladinskom pokretu“, pa do današnjih dana, rijetko koji štampani ili elektronski medij nije bio u prilici svojim čitaocima predstaviti Darkove impresije. Dovoljno je pomenuti, „Ilustrovanu politiku“, „Večernji list“, „Ošišani jež“, „Republika“ pa „Dnevne novine“, te portal RTCG.
Tako bi se kraju priveo ovaj kratki prikaz, o čovjeku kojem je pomenuti Hrist na početku teksta podario božanstveno umijeće, a on ga prihvatio na najbolji način, uz to stvarajući svoj stil, i što je jako važno svoj stav i humani pristup bitisanju van svog čarobnog umjetničkog svijeta.
