ALO, ALO, ZENICA E71BAB – E71EZC NA VEZI – Gordan K. Čampar
ALO, ALO, ZENICA E71BAB – E71EZC NA VEZI
Kada bi svi momci na svijetu bili kao oni, ovaj svijet bi bio drugojačiji, bez zla, pošasti, zlokoba, gladi, diktata i tako u nedogled, postajala bi nada samo kada bi makar; kao njih bilo više, ne moraju biti ama baš svi.
Tražeći parking mjesto u blizini Starog pozorišta u Zenici, nabasah na jedno, naoko slobodno ali jedna gajba piva čučaše na njemu, nekako snuždena ali za čuvara dovoljno hrabra, razgledajući uvidjeh jednog momka koji je sklanja i pokazuje mi da bezbjedno parkiram, učinih to, nazvah dan, on uzvrati, po tablicama zaključi odakle sam i jako autoritativno;
,,Bujrum”:, veli, pokazujući na jednu na društvo tu nadomak, ja prihvatih, nađoše najbolju stolicu, kaplju rakije
i tako to kreće u većini slučajeva.
O svemu, na tenane, začudo veliko nijesam više žurio nigdje, stići će se.
Radio amateri, isti oni koji su nesretnih devedesetih tražili moje prijatelje i nevoljnike po zapaljenoj Bosni, spajali nas da se uvjerimo da su živi, gladni i ugroženi, ali živi.
I dan danas zagrcnem kada se prisjetim tih čarobnih riječi:
,,alo, alo, alo, pronašli smo ih… sve je u redu”…
Primijetih svi imaju sličan osmijeh, valjda je to zbog tih trenutaka, kada njihove riječi pretvore neizvjesnost u odušak, prijateljstava stečenih u mukama kojim vrijeme ne može ništa, zbog ponosa da su se jedini mogli čuti u tim ,,gluvim” vremenima kada je komunikacija zbog ratnih uslova bila nezamisliva, ostalo im valjda u naviku.
Zapamtih da je jedan od njih Alen, drugima ne zapamtih imena, ali ona i nijesu bila važna, taj ,,zrak” je značio više.
Pokloniše mi monografiju o istorijatu djelovanja, ja za uzvrat par knjiga koje se nađoše pri ruci.
Žao mi prekinuti ,,teferić”, ali moram, tu kraj njih festival ,,Pero Živodraga Živkovića”, pa se mora prosut’ neki stih.
Iskreni stisak ruke, pogled pun razumijevanja i nada da nam njihovo umijeće neće trebati u te svrhe.
Zenica,
predvečerje,
09. 09 2021. god.
