ZMIJE U NACIONALNOM PARKU ,,LOVĆEN” -Božidar Proročić/Ana Uskoković

ZMIJE U NACIONALNOM PARKU ,,LOVĆEN”

Pišu: Božidar Proročić, Ana Uskoković

Tokom proljeća, ali i tokom ljeta, obilazeći terene NP ,,Lovćen”, imali smo priliku za ,,bliske susrete” sa zmijama. Tokom naših istraživanja smo se upoznali sa jednim od najmlađih, ali i najznačajnih crnogorskih poznavaoca zmija Tihomirom Radonjićem koji je u sklopu projekta ,,Natura 2000” proučavao i istraživao brojnost i populacije zmija u okviru NP ,,Lovćen.” U saradnji sa njim nastao je ovaj autorski tekst. U prirodi sve funkcioniše u skladu sa životnim ciklusom koji je uravnotežavan tokom vjekova. Svaka jedinka je veoma važna jer predstavlja kariku u lancu ishrane drugih vrsta. Zmije zauzimaju značajnu ulogu u ovom sistemu. Moderni čovjek, koji je najčešće otuđen od prirode, teško može da shvati zakonitosti ekosistema te često negativno utiče na njega. Na primjer, susret čovjeka i zmije u prirodi najčešće se završava ubijanjem ovog veoma korisnog reptila. Zmije prije svega imaju veliku ulogu u kontroli brojnog stanja glodara i insekata. Miševi i skakavci, koji uništavaju žitna polja i mogu prenositi zaraze, predstavljaju glavni izvor hrane za ove reptile. Pored zaštite usjeva, zmije imaju ulogu u prevenciji širenja opasnih bolesti. Na njihovom meniju nalaze se pacovi, bubašvabe i krpelji. Na kraju, zmijski otrov i pljuvačni enzimi ovih gmizavaca koriste se za proizvodnju ljekova koji mogu pomoći u tretmanu niza bolesti kod čovjeka. To su prije svega: srčani udari, vaskularni poremećaji, astma, bol i mnogi drugi zdravstveni problemi, uključujući kancer.

Od 15 vrsta zmija koliko ih obitava u Crnoj Gori, u Nacionalnom parku “Lovćen” je za sad poznato da obitava svega 5 vrste. Od otrovnica su prisutni poskok (Lat.Vipera ammodytes ammodytes) i šargan (Lat.Vipera ursinii macrops), dok su od neotrovnica zastupljeni šumski smuk (Lat.Zamenis longissimus), smukulja (Lat.Coronelia austriaca) i bjelouška (LatNatrix natrix). Kako NP ,,Lovćen” obuhvata površinu od 6.400 hektara, pri čemu je najniža tačka raskršće puteva na mjestu Krstac (927 mnv.), dok je najviša tačka vrh Štirovnik (1.749 mnv), koji je ujedno i najviši vrh planine Lovćen, geografski pogoduje samo vrstama koje tolerišu visok vazdušni pritisak i širok dijapazon između dnevne i noćne temperature. Za razliku od pripadnika iste vrste na nižim nadmorskim visinama (osim kod šargana), za poskoka, smukulju, šumskog smuka i bjeloušku sa Lovćena je karakteristično da rastu manji i da sporije polno sazrijevaju, a što je uslovljeno klimatskim faktorima i izvorima hrane. Intresantno je napomenuti da šarka (Lat. Vipera berus) do sada nije na području NP ,,Lovćen” otkrivena što nam govori u prilog tezi da, moguće zbog klimatskih uslova, ovoj vrsti otrovnica ne prija ovo podneblje, no to svakako predstavlja izazov za sve istraživače herpetofaune.

Poskok (Lat.Vipera ammodytes ammodytes)

Prirodno naseljava južni dio Evrope, ponajviše balkansko poluostrvo i dio Srednjeg istoka.
Iako važi za najotrovniju evropsku vrstu, prilično je neagresivan i uvijek će u susretu sa čovjekom prvo pokušati da pobjegne. Karakteriše ga cik-cak šara koja se proteže čitavom dužinom tijela sa leđne strane i rogolikim izraštajem na vrhu njuške. Prosječna dužina odrasle jedinke poskoka je oko 80-ak cm. U Crnoj Gori poskok naseljava nadmorsku visinu od 0 do oko 2. 400 mnv i u zavisnosti od staništa može se sresti u raznim nijansama sive, braon, riđe, žute, čak i crvene boje.
Kao i sve zmije iz porodice viperida tako i poskok rađa žive mlade jednom godišnje, uglavnom krajem septembra, početkom oktobra, i koti do 15 mladunaca po leglu. Oportunista je u ishrani, pa mu se na meniju mogu naći insekti, zglavkari, žabe, gušteri, druge zmije, ponajviše glodari, pa i ptice. Hraneći se glodarima zmije ujedno pojedu i veliki broj krpelja i buva koji predstavljaju mnogo veću prijetnju po ljudsko zdravlje nego li sam zmijski ujed.

Šargan (Lat. Vipera ursinii macrops)

Naseljava visokoplaninske pašnjake, livade i oranice obrubljene međama, dok šume izbjegava. Prirodno ga je moguće sresti tek iznad 1.100 mnv Najmanja je crnogorska otrovnica sa dužinom tijela od maksimalnih 60-ak cm. Hrani se insektima, primarno skakavcima, zrikavcima i nekim vrstama tvrdokrilaca, rijetko gušterima i sitnim planinskim glodarima. Otrov mu je niskotoksičan, najsličniji pčelinjem, te stoga ujed najčešće nije ni potrebno medicinski tretirati. Kao i ostale vrste iz porodice Viperidae šargan na svijet donosi žive mlade kojih u odnosu na starost i kondiciju ženke bude 2-7 po okotu. Mladunci su po rođenju dugi oko 15-ak cm i oko 3g teški. Obzirom na to da dobar dio godine (čak i do 6 mjeseci) provode u hibernaciji (zimskom snu), sporo rastu i relativno kasno postaju polno zreli, što za posljedicu ima nizak priraštaj i siromašnu brojnost populacija. Zbog izrazito ograničenih areala koje naseljava, šargan se nalazi visoko na svjetskoj listi ugroženih vrsta.

Šumski smuk (Lat. Zamenis longissimus)

Druga je po dužini crnogorska zmija, sa mogućih 240 cm, odmah iza četvoroprugog smuka. Poznat je i kao Eskulapov smuk. Jako je proždrljiv i može pojesti i preko 50 miševa za mjesec dana, što uveliko smanjuje kako ekonomsku štetu koju glodari prave tako i mogućnost širenja bolesti koju isti prenose. Oportunista je u ishrani, i često će se zavući ispod krovova starih kuća kako bi lovio puhove i slijepe miševe. Ukoliko se uhvati snažno šišti i zna ujesti, ali kako ne posjeduje otrov, njegov ugriz je bezopasan.

Smukulja (Lat. Coronelia austriaca)

Poznata je i kao lažna šarka jer oblikom glave i šarom podsjeća na šarku, pa je ljudi često ubijaju misleći da je otrovnica. Smukulja se primarno hrani gušterima, ali su joj na meniju često i druge vrste zmija, pa će nerijetko napasti i poskoka kojeg lako savlada davljenjem. Raste do 100 cm. Jedina je crnogorska neotrovnica koja rađa žive mlade.

Bjelouška (Lat. Natrix natrix)

Neotrovna vodena vrsta koja ima najbrojnije populacije u Crnoj Gori. Ime je dobila po simetričnim šarama u obliku polumeseca bijele ili žute boje, a koje se nalaze na potiljku. Iako je načinom života i ishrane najčešće vezana za vodene površine, nerijetko se može sresti i u drugim tipovima staništa, kao što su listopadne i mješovite šume. Nije agresivna, a ukoliko se osjeti ugroženom oslobađa sekret neprijatnog mirisa iz mošusnih žlijezda koje se nalaze pri kraju tijela. Ukoliko ovo ne upali, pretvara se da je mrtva, ili može izobličiti glavu u trouglast oblik i nasrtati na napadača zatvorenih usta.

ZMIJE OTROVNICE

Odlučili smo da vas upoznamo sa opasnošću ujeda zmija otrovnica iz dva razloga: prvo, najveća realna opasnost koja vam od životinja prijeti prilikom boravka u prirodi je ujed zmije (jako su male šanse da vam neposredna opasnost prijeti od neke druge divlje životinje) i drugo, ukoliko vam se dogodi ova nesreća, važno je da umijete da brzom intervencijom spasete svoj ili tuđi život.

MJERE OPREZA

Opšte pravilo je da vam od divljih životinja ne prijeti nikakva opasnost ukoliko ih ne uznemiravate. Sve divlje životinje bježe od čovjeka, a napadaju ga samo ukoliko se osećaju ugroženo! To podrazumijeva da ste direktno naletjeli na njih, da imaju mladunce koje će braniti, ili, pak, da ste na neki drugi način ugrozili njihov opstanak. To sve važi i za zmije. One napadaju čovjeka samo iz straha, i samo i jedino ukoliko ih nagazite! Zmije su jako opasne i u sezoni parenja ili dok njeguju mladunce, ali i tada, ako se povučete bez naglih pokreta, neće vas napasti. Zaštita od ujeda otrovnice ne zahtijeva nikakve posebne mjere već samo oprez! Vodite računa da po bespuću i kamenjaru ne idete bosi. Pri podizanju kamena, preskakanja istog, raznih pukotina i slično treba biti oprezan jer su to njihova staništa u potrazi za glodarima. Najbolja preventiva je da, kada prolazite čestarima, kroz visoku travu ili šumu pravite galamu, lupajte štapom, po kamenjaru ili zemlji vibracije iritiraju zmije. Sve divlje životinje, pa i zmije, će se skloniti s puta kojim idete. Dobro je da imate čizme s debljim zidom koji zmijski zubi ne mogu da probiju: kožne, planinarske, čak i gumene čizme mogu odlično da posluže. Dobro je i da vam pantalone budu od čvršćeg materijala. Ukoliko se zmija nagazi, ona će se instiktivno okrenuti i ujesti za nogu, najčešće u visini članka. Ako su na nogama čizme, onda neće biti problema.

DEJSTVO OTROVA

Otrovnice su veoma pokretne, nijesu plašljive, umiju da plivaju i brzo napadaju. Ujed je munjevit. Na mjestu ujeda se vide dvije male ubodne ranice koje ne krvare. Ubrzo na tom mjestu nastane crveni prsten koji postaje plavičast, tj. rana pomodri i javi se otok. Nešto kasnije se na tom dijelu tijela javlja obamrlost. Kad jednom uđe u krv, otrov se raznosi po cijelom tijelu. Otrovani osjeća drhtavicu i slabost, javlja se vrtoglavica, puls mu se ubrzava, a disanje postaje sve teže, blijed je, često povraća i ima prolive, gubi svijest. Kasnije se javljaju grčevi i potpuna neosjetljivost (koma). Ukoliko se ne reaguje blagovremeno, nastupa paraliza centra za disanje, a malo zatim i srce prestane da radi.

PRVA POMOĆ

Sastoji se u potpunom mirovanju povrijeđenog. Ujedeni ud treba podvezati, umjereno stegnuti poveskom neposredno iznad mjesta ujeda i imobilisati. Povremeno (3-5min) popuštati povesku jer krv mora da cirkuliše i kroz otrovani dio tijela, odnosno od vena ka srcu. Na samom mjestu ujeda naprave se kroz kožu dva unakrsna reza (slovo ,,H”) u dubini od 3-4 mm, i pusti se da rana iskrvari. Tako će s krvlju izaći i veći dio otrova. Nikako se ne preporučuje isisavanje rane ustima, jer je i najmanja ranica na ustima ili usnoj duplji, kao i kvaran zub, dovoljna da se otruje i onaj koji pokušava da pomogne! Rezovi se prave nožem, žiletom ili drugim oštim predmetom čije je sječivo opaljeno na plamenu ili obrisano alkoholom. Unesrećenom davati što više tečnosti: čaja, kafe, voćnih sokova i drugih napitaka, ali nikako alkohol. Zatim ga treba što prije prenijeti do najbliže medicinske ustanove gdje će primiti serum protiv zmijskog otrova.