STARA GARDA OPET GAZI

STARA GARDA OPET GAZI

Podrhtavao je most na Limu davne 1987. godine pod koracima grupe mladih ljudi čija je krv postala, plavo bijela, kada su nastajale pjesme koje se i dan danas pjevaju. Na čelu kolone Macola i Goran i sa njima družina koja u to vrijeme nije trošila novac za žilete.

Privrženost klubu je bila više nego vidljiva, izlivi ljubavi često puta na ivici zakona ali uvijek u granicama viteštva, sa jedinom željom u tom trenutku; da njihovi miljenici pobijede a ako ne, onda makar iscijede iz sebe i poslednju kap znoja. Bilo je tu i okršaja koji se i dan danas prepričavaju, naročito onih sa timom koji je nosio istu boju dresova, milicijom.

Teren pod Obrovom je važio kao „vruć“, atmosfera na tribinama je uvijek dovođena do usijanja, teško je bilo gostovati Ultrasima.

I sada poslije tri decenije i koju godinu više, stara garda predvođena pomenutim dvojcem opet istom maršrutom; od spomenika, glavnom ulicom, preko mosta , pokraj Novove Obale, pa na tribine koje su se poželjele njihovih povika, pjesme i aplauza koje su znali podariti i majstorima fudbalske lopte koji su bili u protivničkim taborima ako u to zasluživali.

I ovog puta, na njihov poziv, nevažno ko se kako zove, kako se bogu obraća, je li sa Kuline il’ iz Pruške, samo plavo bijelo, ostala obilježja i uvjerenja ostaviti doma.

I opet su tu žestoki momci „mekog“ srca, opet je teren „vruć“, i opet se igra ozbiljan „balun“ kraj Lima.

оdgovor.me