Gordan K. Čampar – DNEVNIK ZATONSKE ŠKOLE /II/ – Rajko Rajo Zlajić – BRILJANTNI IGRAČ BROJKI
MATEMATIČAR DOBROG SRCA
Borba za svakog potencijalnog matematičara bio je njegov moto, uz njegovo impozantno poznavanje matematičke nauke i instančan osjećaj da to znanje prenese ili makar približi učenicima, u većini slučajeva je urodila plodom.
Matematika je uvijek bila „bauk“, a on se borio da otjera strah od nje, i razuvjeri mnoge da ona to nije, Rajko Rajo Zlajić, matematičar dobrog srca.
U svakoj priči bliskoj dječijem saznanju, tražio je objašnjenje za neki matematički problem, pa otuda ona antologijska priča, o plusu i minusu; prijatelj mog prijatelja je i moj prijatelj, prijatelj mog neprijatelja je i moj neprijatelj, neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj, te neprijatelj mog prijatelja je i moj neprijatelj, pojašnjavajući da je plus u tom slučaju prijatelj a minus, daleko od toga.
Po prirodi energičan, znao je planuti ko vatra, ali je to kratko trajalo i brzo se zaboravljalo, te skoro pokajnički, ko malo dijete, bilo je njegovo izvinjavanje.
Matematičar sa lirikom u sebi, sa navikama boema, sa beskrajima načetim u nekom kafanskom dimu, sa obrazloženjem u svakoj riječi, bez pristanka da se “problem” ne može riješiti, sa tihom !revolucijom”sakrivenom u dubini duše, sa nemirom kao nezaobilaznim pratiocem talentovanih ljudi.
Izgledom nije podsjećao na čovjeka koji se igrao brojkama, limesima, kosinusima, formulama, ali definitivno najveći od svih koje sam ja imao priliku slušati, a imao sam.
