Gordan K. Čampar – APLAUZ ZA LEGENDE (XV) – Ivica Osim – ŠTRAUS SA GRBAVICE
Ivica Osim – ŠTRAUS SA GRBAVICE
Teška srca ovo pišem, jer današnji dan nam je uzeo legendu o kojoj je svijet pričao priče, dodeljivao oreiol maestra, božanstva, nećemo pominjati brojke, nastupa, golova, čega je svakako bilo na pretek, ali se nemoguće ne sjetiti njegovih vihornih prodora, majstorija kojim su se ljudi divili prije svega na njegovoj Grbavici a i na travnjacima mnogih svjetskih stadiona.
Naš Ivica, Švabo; zbog plave kose ko da je od sunca tkana, Štraus; zbog neuporedivog umijeća baratanja loptom, igračkom koja je za njega bila više od igre, više od života.
A potom, gospodin koji se teško sretao pokraj aut linije, bodreći i nesebično prenoseći fudbalsko znanje i viteštvo mlađim od sebe, govoreći im da je važno da uvijek ostanu pomalo djeca a budu, podosta ljudi.
Još se nije slegao aplauz od davne 1984. kada je je jedna zalutala lopta fudbalera Videotona u 87. minutu srušila snove o finalu Kupa UEFA, sa svojim najdražim timom Željezničarom, i zamislite protiv velikog Reala iz Madrida.
Imali su priliku lomiti zube veliki klubovi i reprezentacije na njegovim sastavima, na kraju svoje karijere divili su mu se i ti „žuti“ ljudi koji su jako škrti kada su komplimenti u pitanju.
Tiho je govorio, ali se dobro čulo, s manirima prefinjenog gospodina, sa onim šmekom šehera koji nikada nije izašao iz njega, iako je mnogo vremena provodio izvan Sarajeva.
I tako par dana prije rođendana, u mjesecu maju kojem se najviše radovao, маhnuo је otišao u legendu, naš Ivica.
Potrajaće dosta vremena da se takav ponovo rodi i da iskreno pusti suzu za Jugoslavijom, kao što je on to uradio opraštajući se od reprezentacije.
