Gordan K. Čampar – DNEVNIK ZATONSKE ŠKOLE (VIX) – Mikica Balević – TITRAJ REČE BAKA
TITRAJ REČE BAKA
U svakom trenutku sa zabačenim pogledom put igrališta, livadka, sokaka, tražeći nekog dječaka koji je baratao loptom bolje od drugih, ubacivao u koš, znao poletjeti za njom ko mačka, biti na čelu trke, sa vidljivim smješkom kojeg nije znao sakriti kada je pronašao nekog takvog, lica kao klesanog u bakru, blagonaklonog pogleda, pun besjede o vremenima ispunjenim sportskim dešavanjima, omiljeni nastavnik „fizičkog“, Mikica Balević, za većinu jednostavno; Baka.
Kao da još čujem ono „titraj“ kada je košarka poslije izgradnje sportske sale u okviru nove škole zauzimala mjesto u željama učenika škole, povika kroz prozor od kabineta upućen tek toliko da se zna da nas gleda i prati šta radimo, dodjela nekog nadimka ili imena velikih sportskih legendi kao podstrek, i ponekad ljutitog sviranja kraja prije kraja zbog nezainteresovanosti i lošeg ponašanja.
Radovao se svakoj novoj lopti, kojom nas je nagrađivao u igri kada je sve bilo po dogovoru, bio tužan kada nam nije išlo, na svakom koraku pokušavao biti drug a ne strogi nastavnik, vidno davajući do znanja onima koji su to poštovali.
Obožavao je dobre đake a loše nagovarao da budu bolji, čak i dotle da je prijetio da „jediničari“ neće moći igrati fudbala, nego će gledati sa klupe, često je to urodilo plodom jer je lopta tada bila važnija od svega, znao je način.
Sa druge strane, u većini slučajeva davalo mu se do znanja koliko je omiljen i koliko znači ono njegovo na mah izvedeno namještanje kose, razgovor nekad kratak, ponekad na tenane ali niko niije znao da ga započne u pravom trenutku kao on.
Baka, obilježje jednog vremena, jedan od onih zatonskih mangupa zbog kojeg su gradski momci izbjegavali kavgu u Zatonu.
