BRANKA UZDARJA ZA BDAR – prof. dr Draško Došljak – MELODIJE JEZIKA I MISLI
Draško Došljak
MELODIJE JEZIKA I MISLI
„Žurim“ – govorila je Brankina majka – „ samo da vidim s Kleča (brdo iznad zavičajnog Bora) da li još stoji krov na kući, uvijek se bojim da mi đeca ne izgore…“. Ali, Zorkina i Sekulova đeca: Natalija, Jelena, Dušanka, Branka i Dušan, znala su, i tada, i stalno, da čuvaju kuću, i svoju i svaku drugu. Čuvarkuće!Branka Bogavac to i sada lijepo čini, sa pariške adrese, pored Sene, brinući i o svojoj kući – Crnoj Gori. Svakodnevno iskazuje brigu i upučuje melem-savjete, kako to dolikuje otmjenoj intelektualki, koja potvrđuje ono Boskeovo da je najvažnije za intelektualca „ da zna da se divi“. A, Branka ne prestaje da se divi: zavičaju, dobrim ljudima, uspjesima prijatelja i vrijednostima domovine. Ova crnogorska „odiva koja se uvijek vraća u svoj rod“ sa duhovnim darovima i poslasticama, potvrđuje ono Stendalovo da „ljubav proizilazi iz obožavanja“. Niko , kao Branka, ne obožava svoj zavičaj i njegove ljude, znajući ono Amosa Oza da je „život važniji od pravde“. A, njen brat Dušan bi rekao „Daleko je istina“. Ostalo je u zavičaju dosta, ali je izgubljena i Sekulova „prva verzija drame o Bihoru, s ispravkama crvenim mastilom“. Sudbina i dnevnika i autora! Zato je, kako Fransis Ponž veli „pisanje poništavanje vremena“, ili, ono Andreja Masina da je „uloga pisca da zaustavi vrijeme“.
Sudbina Branke Bogavac je bila i da zaustavi vrijeme i da napiše naljbolje knjige razgovora. Potvrdila je Branka da nijesu nestali ljudi koji umiju da slušaju tišinu. Ta „tišina“ je rodila Brankine knjige koje su danas sehara dragocjenosti. Jer, kako vele junaci iz njenih Razgovora, Gao Sinđijan: „Literatura je istorija čovjeka i njegove duše“, ili Jonesko: Literatura je dešifrovanje neizrecivog“ –iskazanim ćine potvrdu kako su Brankine knjige svjedoci da su, sa nama, živjeli i stvarali neki velikani čovječanstva. Ti velikani i njihove misli su u knjigama susreta i razgovora naše dame s ešarpom. Rođena je da bude Branka. Ako je njeno lično ime od braniti, onda su njene knjige sigurna odbrana od duhovnog siromaštva.
Zavičaj i njena domovina su uvijek ponosni na Branku i njeno stvaralaštvo. Svaki susret i razgovor sa njom je posebno drogocjen za biografiju svakog od nas. Njen dolazak u zavičaj duhovno je bogatio Bihor i Crnu Goru. Donosi nam radost! Zbog nje Lim teče Senom! Zbog nje u Francuskoj zrijevaju bihorske trešnje! I zbog nje je Beranska gimnazija Sorbona! I zbog nje će Bihor dobiti Parišku ulicu!
Razgovori s Brankom su razgovori nad razgovorima! Melodije jezika i misli! Branka je rano otišla iz zavičaja, ali se na vrijeme vratila! Na pravi način! I ostala!
Veliđe, jun 2023. godine
