Gordan K. Čampar – DNEVNIK ZATONSKE ŠKOLE (X) – Desa Femić – MANIRI KOJI ŽIVE

DNEVNIK ZATONSKE ŠKOLE – Desa Femić – MANIRI KOJI ŽIVE

Nije bilo sve u slovima, pročitanoj lektiri, petici, bilo još mnogo važnih stvari pored toga a njima se na poseban nenametljiv način bavila učiteljica Desa.

Desa Femić.

U svakoj prilici spašavala je gospodske manire od udara djece a u nekim slučajevima i od starijih, nudila savjete na roditeljski način, da bi se valjda bolje pamtili, neodoljivo i uvjerljivo.

Nije zamjerala neispeglanoj košulji, ali ako bi obodi bili umazani, diskretno je davala do znanja da to tako nije u redu, za zaboravljeno “jutro” ili “dan” je odmah opominjala, riječima; draga djeco, pozdrav je odraz kulture i vaspitanja.

Htjela je po svaku cijenu usaditi manire, borila se i kad nije išlo, bila srećna kada je to davalo rezultate, i obično uspijevala, jer tako i živi, gospodski, tiho, otmeno.

Njena blještava bijela košulja još uvijek je u kadru sjećanja, gajene ruke meke kao u majke, smislene rečenice u svakoj prilici, složene brojke u jednostavnoj formi, toplog zagrljaja, riječi za nauk.

Znala je za rođendane, poštovala je svačiju tugu, u očima je sijao ponos.

Pa i da je nije bilo, morali bi je izmisliti, jer se bez nje jednostavno nije moglo.