NJEGOŠEV DAN – PRAZNIK CRNOGORSKE KULTURE

Prof. dr Draško Došljak

NJEGOŠEV DAN – PRAZNIK CRNOGORSKE KULTURE

(“Ko je udaljen od svjesnih ljudih i od literaturnoga        svijeta, toga i mala stvar ograši” – Njegoš)

Petar II Petrović Njegoš (13. 11. 1813 – 31. 11. 1851), crnogorski vladar, vladika, pjesnik i filozof – autor je književnih djela  koja se  svrstavaju u red najznačajnijih djela crnogorske i evropske kulture. Bio je posljednji crnogorski vladika i  gospodar. S njim se završava cijela epoha u istoriji Crne Gore – epoha teokratije.

Obimna bibliografija o Njegoševim djelima svjedoči o neprolaznosti njegovog književnog djela. Djela koja traju i izdržavaju estetsku probu vremena. Šta sam Njegoš misli o literarnom svijetu najbolje svjedoči i jedno njegovo pismo  Stanku Vrazu, (hrvatski i slovenački književnik i jedan od najistaknutijih predstavnika Ilirskog pokreta) upućeno sa Cetinja, 20. oktobra 1848. godine:

“Počitajemi g. Vraz, bratski te pozdravljam.

Usrdna ti hvala za divni dar koji si mi poslao. Ko je udaljen od svjesnih ljudih i od literaturnoga svijeta, toga i mala stvar ograši, pa jošt kada je dar bratski.

Čudna vremena potresa, događaja, preobrazovanja, uzdignuća, pa i vremena nestrpjenja! Noći se molim da što dobroga snim, a danju da mi što dobro u novinama donese. Sto putah je lakše onome ko se bori no onome koji čama kod kuće.

Da Vam mogu što na muci pomoći, najsvetiju bih dužnost pod nebom ispunio. I da je iole sporazumjenja bilo, moglo se s našega kraja veće pomoći no se ikomu čini, pa pomoći bez muke pjevajući. Ide li naša stvar na te strane pravcem? Hoće li se naš narod svijetu pokazati narodom blagorodnim i dostojnim samostalnosti svoje ili će vječno obožavati tuđe verige, koje im već tolika vijeka gotovo prepiliše vrat i satriješe narodnost?

Ja vidim strašne pogreške. Meni se čini da se od pravog cilja daleko odstupilo. Bože daj da se varam. Ako se sada sagriješi, dugo ćemo taj grijeh kajati. Onaj silni i napredni Vaš napreg i podvig, ako se na zlo okrene, teško našemu narodu. Ona blagorodna, usrdna i velika vaša žrtva, ako se prinese vražjem oltaru, iznevjerena je naša narodnost. Ja sam i strepio i pitao se nadom doklen nije B[an] lišen glavnoga načalstva, a sada, čini mi se, vidim što je.

Jošt nešto. Ja sam se čudio što se to s našim g. Gajom uradilo, dok mi sada raskažu sve potanko kakva je zbilja nesreća slijepoga demona kod Vas donijela da svoje zlobno i otrovno sjeme i kod Vas posije i da porok baci na opštega ugodnika naše narodnosti. Zar je kod vas nepoznat M[iloš]? Ta, ljudi, Bog budi s vama, ono je pakosni i laživi nesrećnik kojega grde svi poroci najgadnijega tirjanina.

Zbogom, g. Vraz, bratski ti pozdrav sa svim narodoljupcima od tvojega počitatela Vladika P. P. Njegoš“.

U svojoj Bilježnici vladika crnogorski  zapisa: ”Genije je zrake koje svuda padaju nego se samo na svijetlim stvarima kupe  i graju”, kao i: „Čovjek je trunak kojega tok vrenena jednom kroz zraku nepostižnim najmjernijem pronese“.

Vodio je računa i o obrazovanju crnogorske mladeži. U pismu svom sestriću Petru Peroviću – Cuci, ( Njegoš ga je uputio u Petrograd na školovanje) iz 1844. godine, Njegoš veli: “Moja je želja da se dobro učiš i da budeš dobroga povedenija, pa ako opravdaš to moje želanije i ime Černogorca, tićeš mi drag biti kako rodni sin. Od ove dvije jedine stvari zavisi tvoje sčastije, jer čovjeku naučenu i dobroga povedenija svi su pametni ljudi na svijetu družina i braća. Ako li, sohrani Bože, ne budeš učiti i povedenije dobro imati, ti se nikad namoje oči nećeš smjeti pokazati, i ja bih mnogo radiji bio da te i nije na ovom svijetu, no da naneseš meni, tvojoj familiji i Černoj Gori stid”. 

Među 1.800 sačuvanih Njegoševih pisama je i jedno od 14. oktobra 1832. godine, upućeno Jeremiji M. Gagiću (ruski konzul u Dubrovniku, 1815 – 1856, preko ovog konzulata su se održavali rusko-crnogorski odnosi), gdje Njegoš piše: ”Crnogorci pak niti su kad raja bili, niti će, ako Bog dâ, ikad biti, jer da oni žele biti tuđi podanici, već odavno ima tko bi ih primio i đe bi barem mogli biti sigurni životu i sovršivati slobodno svoje bogosluženije, a ne trpiti  svako ugnjetenije i rizični život provoditi. Crnogorac kad izgubi svoju slobodu i nezavisimost, on vise svoj život ne iščitava ni u što i radije svagda ovaj gubi no ono dvoje”.

Prolaze vjekovi, a Njegoševo djelo ostaje u centru analiza, iščitavanja i  tumačenja. Njegovim imenom imenuju se institucije, trgovi, ulice, nagrade… Prepoznaje se Crna Gora!

Njegošev dan – praznik crnogorske kulture!