KOLUMNA – Gordan K. Čampar – VRIJEME
VRIJEME
Često puta na um dođe; je li kasno?
Nije, vrijeme ne postoji zbog toga, već da bi se mjerilo, osuđivalo, poklanjalo, da časovnik ne bih uzalud pravio besomućne krugove, da bi se pamtilo; po dobru ili češće po onom drugom.
Ali, nikad nije kasno, ni za ljubav, zagrljaj, riječi, praštanje…
Za vrijeme kažu da je lijek, ne vjerujem u to, vrijeme samo neumitno prolazi, neke stvari vremenom izblijede, ali nekim ne može nauditi, one traju, opstaju, zahvaljujući onima što ne žele da zaborave, što žive sa sjećanjima, lijepim i teškim, s trenucima uz kojih su tekle suze, bilo radosnice ili one hladne što sporo silaze put usana.
Ne okrivljujte nikada vrijeme, već samo sebe, što nijeste našli snage i volje da budete iznad njega, da vam s vremena na vrijeme bude uz vas a ne neki štap – zvani; alibi.
Vrijeme, prilike i ono drugo, vaša želja ili usud!
Sve po mjeri…
