LUGOVANJA DALA ĆULAFIĆA – Prof. dr Draško Došljak
LUGOVANJA DALA ĆULAFIĆA
PIŠE: Prof. dr Draško Došljak
Nova knjiga Dragomira – Dala Ćulafića (Luge –Andrijevica, 1940) „P(j)esme“, u izdanju Udruženja književnika Srbije, objavljena početkom ove godine, predstavlja izbor iz njegovog bogatog pjesničkog stvaralaštva. Zbirku, pod uredništvom Vidaka M. Maslovarića, čine sljedeće pjesničke cjeline: „Ogledalo“, „Dodiri“, „Pesnikovo oko“, „Posvjeta osjećajnosti“, „Putujte riječi“, „Još me ima“ i „Šta li krije“.
Dale Ćulafić, pjesnik i prozaista koji piše za djecu, mlade i odrasle, objavio je prvu knjigu pjesama „Pozni šetači“ 1971. godine. Uslijedile su, zatim, zbirke: „Druga java“, „Razgovor žeđi“, „Ako se setiš“, „Navala praznine“, „Čudna staza“, „Selice“, „Šta tu ima da se krije“, „Kad jabuka zarumeni“, „Pričest“, „Raširi ruke“, „Još meima“, „Šapnula mi breza“, „Bolje vas našli“, „Da ti šapnem“, „Pamtiću“, „Zatajna ušća“. Ove zbirke predstavljaju korpus za Ćulafićevu novu knjigu, koja predstavlja jedno od njegovih mogućih „pjesničkih ogledala“. Sedamdeset dvije pjesme, razvrstanih u sedam cjelina, predstavljaju pjesničku krvnu sliku Dala Ćulafića, a istovremeno omogućavaju čitaocima da sagledaju autorovo bogato poluvjekovno pjevanje. Izabrane pjesme, što potvrđuje i ova knjiga, služe da predstave „ovijano“ i „prosijano“ stvaralaštvo jednoga autora, a ove i potvrde riječi Edgara Alan Poa da je „poezija je ritmička kreacija ljepote u riječima“.
U pogovoru ove knjige, urednik Vidak M. Maslovarić, pored ostaloga, zapisuje: „Književni pratioci i hroničari Ćulafićevog literarnog učinka će zapaziti (već jesu) nekolike posebnosti koje ga izdvajaju iz savremenog lirskog zglasja i čine ga solitarnim, čine ga osamnim, u tihosti u kojoj sublimira sve drago, često odveć daleko – naročito u slojevima književnog saopštavanja koji bremene samorazgovorom sve glasnijim pri ‘osvrtu na životni put’, budući da je u nedoumici oko učinjenog ili neučinjenog, oko nekolikih detalja koji bi, imajući u vidu njegovu iskustvenost, mogli preciznije da se pojasne. Najpre nespornošću da se njegova lirika oslanja na postulate iz kojih se razvio u nezaobilaznu književnu i ljudsku veličinu u regionalnom ramu, gde ga odveć ima, a onda i u širem zagraničju“.
U pjesmi „Putujte riječi“, Dale Ćulafić pjeva: „Putujte, putujte/ riječi moje,/ dojene čežnjom/ niz žizni romorje,/ duboke su vode/ ljudskog pjevanija/ kojim zaploviste,/ a sa vama i ja“. Potvrđuje i ovom testamentarnom pjesmom da su riječi njegov „alat i zanat“, ali i svoj lirski majstorluk koji ga je uvrhovio na pjesničkoj planini ovoga vijeka.
Među koricama ove zbirke je i Ćulafićeva poema „Još me ima“. Očekivano – jer je ova poema drugo ime ovoga pjesnika. Dale Ćulafić = Još me ima! Kad kažemo „Još me ima“ – mislimo i na njene završne stihove: „Mjesto mene,/ pjesme moje,/ dok je Lima,/mirisaće duša lire/ JOŠ ME IMA“. Ima i Lima i Dala i duše lire – potvrđuju i „P(j)esme“. Traje lugovanje Dragomira Dala Ćulafića!
